Analiza Politica

Pet razloga zašto NATO nije spreman za rat s Rusijom

Iako NATO ne učestvuje direktno u američko-izraelskom ratu protiv Irana, ovaj sukob razotkrio je ozbiljne slabosti unutar Alijanse. Analiza portala Politico upozorava da bi Zapad, suočen s potencijalnim napadom Rusije, mogao imati velike probleme – od nedostatka municije do zapuštenih mornarica.

„Ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku nisu odvojeni fenomeni; iz oba možemo mnogo naučiti kada razmišljamo o budućim sukobima“, upozorava general Dominique Tardif, zamjenik šefa francuskih zračnih snaga.

Evropski vojni zvaničnici sve češće upozoravaju da bi Moskva mogla biti spremna za napad na neku članicu NATO-a već do 2029. godine. To dodatno naglašava potrebu za jačanjem borbene spremnosti i političkog jedinstva. Na osnovu razgovora s diplomatama, NATO zvaničnicima i stručnjacima za odbranu, Politico je identifikovao pet ključnih slabosti koje je ovaj rat ogolio.

Nedostatak municije

Sukob s Iranom pokazao je hronični manjak NATO zaliha. Sjedinjene Američke Države već su potrošile oko polovinu svojih ključnih raketa za sistem Patriot, dok su francuske zalihe projektila Aster i Mica bile pri kraju već u prvim sedmicama borbi. Odbrambene kompanije poput Rheinmetalla i MBDA upozoravaju na rastuću potražnju i moguće nestašice.

Istovremeno, ruska proizvodnja dodatno pojačava pritisak. Procjenjuje se da Moskva mjesečno proizvodi između 6.000 i 7.000 jurišnih dronova. Bez jeftinijih rješenja, poput laserski navođenih projektila AGR-20 ili jačanja infrastrukture poput armirano-betonskih skloništa, NATO bi mogao brzo iscrpiti zalihe.

Ograničenja zračne nadmoći

Iranova sposobnost da nastavi raketne i bespilotne napade uprkos američkoj zračnoj kampanji pokazuje ograničenja klasične strategije bombardovanja. Prema riječima stručnjaka iz SIPRI-ja, više nije realno očekivati da se jedna država može „bombardovati do predaje“.

Zbog toga NATO mora preispitati svoju strategiju i ulagati u oružje dugog dometa, poput raketa AGM-88G, koje mogu gađati ciljeve duboko unutar protivničke teritorije.

Slabosti mornarica

Ograničeno učešće evropskih mornarica u pomoći saveznicima na Bliskom istoku ukazalo je na dugogodišnje zanemarivanje ovog segmenta odbrane. Primjer Velike Britanije – gdje je razarač HMS Dragon vraćen u luku zbog kvara – ilustrira problem.

Slična situacija je i u Kanadi, gdje je operativno manje od polovine flote. U mogućem sukobu s Rusijom, mornarice bi imale ključnu ulogu u suzbijanju podmorničkih prijetnji i neutralisanju brodova naoružanih krstarećim raketama.

Političke podjele

Sukob je produbio razlike unutar NATO-a. Evropske zemlje odbile su zahtjeve američkog predsjednika Donalda Trumpa za vojnu podršku, što je dodatno zateglo odnose. Trump je NATO ponovo nazvao „tigrom od papira“.

Bivši generalni sekretar Anders Fogh Rasmussen smatra da Evropa treba jasnije povezati svoju podršku globalnim operacijama sa američkom posvećenošću Alijansi. Istovremeno upozorava da je vrijeme za političko kalkulisanje i popuštanje prošlo.

Uloga Ukrajine

Ukrajina se sve više profilira kao važan sigurnosni akter. Njeni stručnjaci za bespilotne letjelice već pomažu državama Bliskog istoka, koristeći iskustvo stečeno u borbi protiv iranskih dronova koje koristi Rusija.

Kijev je potpisao dugoročne odbrambene sporazume sa zaljevskim državama, dok NATO jača saradnju kroz zajedničke centre za obuku i industrijske programe. Kako ističu diplomatski izvori, Ukrajina više nije samo korisnik pomoći, već i njen pružalac.