Predstojeći opći izbori u Bosni i Hercegovini mogli bi otvoriti jednu od najsloženijih postizbornih kriza od Daytona. Ključno pitanje, prema političkim odnosima koji se već sada naziru, neće biti samo ko je osvojio najviše glasova, nego ko će pristati na uslove HDZ-a BiH za formiranje vlasti. A prvi među njima bit će izmjene Izbornog zakona.

HDZ BiH već godinama insistira na izmjenama Izbornog zakona i konceptu „legitimnog predstavljanja“. Nakon izbora to pitanje, međutim, više ne bi trebalo biti tek jedna od tema pregovora o formiranju vlasti. Sve ukazuje na to da bi moglo postati ključni uslov za ulazak u novu koaliciju.

Politička računica je pritom relativno jasna. HDZ će imati dovoljno političke snage, posebno kroz Dom naroda Federacije BiH, da bez njegovog pristanka bude izuzetno teško, praktično nemoguće, formirati stabilnu vlast na federalnom nivou. Sličan princip pregovaračke moći HDZ ima i na državnom nivou.

Zbog toga će nakon izbora izbor pred SDA i strankama Trojke biti znatno drugačiji od ranijih postizbornih pregovora.

Neće se prvo pregovarati o tome ko će dobiti koje ministarstvo. Prvo će se morati odgovoriti na pitanje ko je spreman pristati na politički dogovor koji HDZ traži.

Partner će biti onaj ko prihvati uslov

U takvom rasporedu snaga HDZ neće biti stranka koja traži partnera. Bit će u poziciji da bira između potencijalnih partnera.

S jedne strane bit će SDA, koja nema skrivene ambicije kada je riječ o povratku na državni nivo vlasti. S druge strane bit će Trojka, koja će nastojati sačuvati političke pozicije koje je osvojila u prethodnom mandatu.

Za obje opcije HDZ bi mogao postaviti isti uslov – dogovor o izmjenama Izbornog zakona.

Pregovaračka pozicija HDZ-a dodatno je ojačana činjenicom da blokada formiranja nove vlasti za ovu stranku ne mora nužno značiti politički gubitak.

Na državnom nivou, dok se ne formira novo Vijeće ministara, postojeći saziv ostaje na funkciji, a Borjana Krišto nastavlja obavljati funkciju predsjedavajuće dok ne bude imenovan njen nasljednik.

To HDZ-u omogućava da pregovara bez posebnog vremenskog pritiska.

Što pregovori budu duže trajali, veći će biti pritisak na političke stranke koje žele povratak ili ostanak u izvršnoj vlasti da prihvate kompromis.

Upravo tu se krije i ključna prednost HDZ-a.

Stranka Dragana Čovića može čekati.

SDA i Trojka teško da mogu.

Za SDA bi ostanak izvan državne vlasti nakon eventualnog dobrog izbornog rezultata bio ozbiljan politički problem.

Izborni zakon i pitanje trećeg entiteta

Najveći problem je što izmjene Izbornog zakona nisu samo tehničko pitanje načina izbora članova Predsjedništva BiH ili delegata u domove naroda.

HDZ svoj prijedlog predstavlja kao pitanje osiguranja legitimnog predstavljanja hrvatskog naroda. Njegovi politički protivnici, međutim, godinama upozoravaju da bi modeli koje zagovara HDZ mogli dodatno učvrstiti etničke podjele i dovesti do stvaranja posebne hrvatske političke cjeline unutar Federacije BiH.

U političkom smislu, riječ je o konceptu koji se često opisuje kao institucionalni put prema stvaranju trećeg entiteta.

Zbog toga će eventualni pristanak SDA ili Trojke na zahtjeve HDZ-a imati posljedice koje će biti daleko veće od običnog koalicionog sporazuma.

Stranka koja prihvati takav dogovor morat će objasniti svojim biračima zašto je pitanje koje je godinama predstavljano kao crvena linija sada postalo prihvatljiva cijena ulaska u vlast.

SNSD-u odgovara blokada

U cijelu postizbornu računicu uklapa se i SNSD.

Interesi SNSD-a i HDZ-a nisu identični, ali bi se mogli poklopiti u jednom važnom segmentu – dugotrajna blokada formiranja vlasti odgovara politikama koje žele slabije državne institucije.

SNSD godinama zagovara prenos nadležnosti sa države na Republiku Srpsku i osporava kapacitet državnih institucija. Dugotrajni politički vakuum nakon izbora samo bi dodatno otvorio prostor za takvu politiku.

Zbog toga bi HDZ u eventualnom pritisku na SDA ili Trojku mogao računati i na podršku SNSD-a, odnosno na zajednički interes da se nova državna većina ne formira dok se ne postignu politički dogovori koji odgovaraju tim strankama.

To bi značilo da bi stranke koje pretendiraju na vlast na državnom nivou mogle biti suočene s vrlo jasnom postizbornom formulom: dogovor s HDZ-om i pristajanje na njegove ključne zahtjeve ili produžena politička blokada.

Kantoni ostaju jedini prostor za samostalnu političku borbu

Odvojeno od pregovora na državnom i federalnom nivou, vlast će se moći formirati u kantonima.

U kantonima s bošnjačkom većinom SDA, Trojka i druge stranke imat će mogućnost da formiraju većine bez direktnog učešća HDZ-a. Upravo bi tu mogla biti najžešća politička borba nakon izbora.

Međutim, kantonalne vlade ne mogu nadomjestiti eventualnu blokadu Federacije i države.

Bez funkcionalne vlasti na višim nivoima teško je provoditi ključne reforme, donositi zakone, upravljati velikim infrastrukturnim projektima i održavati stabilan politički ambijent.

Bosna i Hercegovina bi tako mogla dobiti paradoksalnu situaciju – relativno brzo formirane vlasti u pojedinim kantonima, ali višemjesečnu, pa i dužu blokadu na nivou Federacije i države.

I upravo zbog toga bi se poslije izbora Bosna i Hercegovina mogla naći u jednoj od najneizvjesnijih političkih faza od potpisivanja Daytonskog sporazuma.

Jer ključno pitanje neće biti samo ko ima dovoljno mandata za vlast.

Pitanje će biti ko je spreman prihvatiti uslov koji će HDZ staviti na pregovarački sto.