Nikola Špirić i Dragan Čović gotovo istovremeno šalju poruke koje imaju identičnu političku konstrukciju: Bošnjaci su krivi za zastoj države na evropskom putu i blokadu institucija!
Istovremeno jedni (SNSD) ruše ustavni poredak donošenjem neustavnih zakona i opstruiranjem pravosudnih institucija i prave nezapamćene međunarodne skandale protjerivanjem najviših evropskih zvaničnika, a drugi (HDZ) ucjenjuju upravo zastojem evropskog puta zarad rješavanja svog etničkog i prevashodno stranačkog pozicioniranja, insistirajući na rješenjima potpuno protivnim evropskim vrijednostima i standardima, presudama Evropskog suda za ljudska prava i Ustavu Bosne i Hercegovine.
Jučer su u medijima osvanuli citati pretočeni u naslove „Bošnjačka čaršija gubi tlo pod nogama“ i „Nije dobro to što rade bošnjački političari“ autora Nikole Špirića i Dragana Čovića. Zašto u istom trenutku i zašto gotovo identične poruke? Odgovor poprilično precizno daje poslovica „Ruka ruku mije“ koja sugeriše da onaj koji se ogriješio o zakon i/ili moral ima podršku onoga koji se također nečim ogriješio.
Istovremene poruke kolega iz Doma naroda PSBiH Špirića i Čovića
Tako funkcioner SNSD-a u Domu naroda PSBiH Špirić, čija stranka sistemski radi na urušavanju ustavnog poretka BiH i čiji su najviši čelnici (predsjednik stranke i RS-a Dodik, predsjednik Narodne skupštine RS-a Stevandić i predsjednik Vlade Višković) bjegunci pred zakonom i pravosudnim institucijama BiH i nosioci „diplomatskog terorizma“ koji su dokazali prijetnjama protjerivanja silom njemačke Ministrice za Evropu Anne Luehrmann kroz poziv policiji „da je zauvijek isprati“ s područja RS, poručuje da je rješenje, pazite sad – dijalog! U tom svom pozivu na dijalog predstavnik SNSD-a ne libi se optužiti „Bošnjačku čaršiju da je daleko otplivala od obale (BiH) u koju se zaklinje“.
Istovremeno, lider HDZ-a i Špirićev zamjenik u Domu naroda PSBiH Dragan Čović, nakon sastanka s hrvatskim premijerom Plenkovićem, poručuje da je važno da BiH nastavi svoj evropski put, istovremeno naglašavajući kako blokade dolaze iz bošnjačkog političkog kruga te da je Klub Bošnjaka tokom prošle godine blokirao rad tog doma sedam mjeseci, uz nadu, obratite pažnju sad, „da ove godine blokada neće trajati toliko“.
Etničke naočale i pokušaj „bošnjakizacije“ probosanskog političkog bloka
Ni Špirić ni Čović ne koriste slučajno sintagme „bošnjačka čaršija“ i „bošnjački politički krug“, pokušavajući etnicizirati cjelokupni probosanski blok, žmireći na činjenicu da ga u ovom trenutku predvodi nesumnjivo multietnička Trojka, koja ne samo formalno kroz akte i programe nego i suštinski sa svojim izabranim i imenovanim kadrovima na državnom nivou dokazuje svoj multietnički karakter: ni Saša Magazinović, ni Peđa Kojović, ni Mia Karamehić Abazović nisu ni porijeklom Bošnjaci npr., a i kadrovi poput Edina Forte i Sabine Čudić, koje „ekskluzivni“ politički predstavnici etničkih grupa gledaju kroz svoje „etničke naočale“, javno se deklarišu kao bosanci (Ostali) koji se ne identifikuju ni sa jednim konstitutivnim/konstituentnim narodom u BiH. Možda je najbolja ilustracija tog odnosa posljednja sjednica Doma naroda kada su predstavnici HDZ-a, zbog činjenice da se delegat iz Kluba Hrvata Zlatko Miletić nije slagao s njihovom politikom i kršenjem Poslovnika Doma da bi sačuvali fotelje Nikoli Špiriću i ministrima SNSD-a u Vijeću ministara BiH, te po svaku cijenu nametnuli raspravu o njihovim isključivim izmjenama Izbornog zakona BiH – Klub Bošnjaka nazvali „proširenim Klubom Bošnjaka“. Dakle, nije za HDZ (pa i SNSD) upitan samo Željko Komšić – on je očito samo alibi – nego svi kadrovi koji se ne uklapaju u zamišljenu matricu podijeljene države po etničkim principima.
Spočitavanje „unitarizma“ kao kontinuirani pokušaj prikazivanja bošnjačke dominacije u državi
I Čović i Špirić, kao trenutni glasnogovornik SNSD-a, permanentno Bošnjacima imputiraju unitarizam da bi prikrili svoje odbijanje poštivanja svih građanskih prava i činjenicu da ne prihvataju pravnu stečevinu EU kao rješenje! Na svaki način nastoje ispostaviti račun za zastoj na EU putu Bošnjacima, iako je primarni krivac SNSD koji, sada je očito, radi pod dirigentskom palicom Moskve, a potom i HDZ zbog svojih isključivih antievropskih zahtjeva za izmjene Izbornog zakona po etničkoj mjeri. U tom kontekstu koriste priču o navodnoj „blokadi Doma naroda od sedam mjeseci“ od strane Bošnjaka, iako je bila privremeno blokirana samo jedna sjednica odnosno jedna tačka – a to je neustavni zakon kojim je pokušana degradacija Ustavnog suda BiH. U tom periodu od „sedam mjeseci“ održavane su hitne sjednice Doma naroda i usvojen set zakona važnih za evropski put BiH. Dakle, suštinskog zastoja nije bilo već vještačkog pokušaja da se on izazove a krivica svali na Bošnjake, valjda da bi se prikazali kao anti-evropski orijentisani i rušitelji evropske perspektive BiH. Uz to, od posljednje četiri sjednice Doma naroda klubovi Srba i Hrvata vođeni HDZ-om i SNSD-om prekinuli su čak tri sjednice rušenjem kvoruma! I to s ciljem spašavanja fotelja a ne zaštite nekog vitalnog interesa naroda.
Unitarizacija i dominacija: Srbi i Hrvati preglasavaju Bošnjake u Domu naroda
A šta je istina o funkcionisanju Doma naroda PSBiH, unitarizaciji i dominaciji jednih naroda nad drugim? Postojeća praksa pokazuje da klubovi Srba i Hrvata u Domu naroda preglasavaju Klub Bošnjaka kad god za to imaju potrebu. U bh. entitetu Republika Srpska broj stanovnika nesrpske nacionalnosti je ispod kritične granice, a posebno je zabrinjavajuća njihova zastupljenost u institucijama tog entiteta. Broj je ispod svakog minimuma, a posebno u nekim sigurnosnim organima koji su od suštinske važnosti za upravljanje državom. Na primjer, Specijalna jedinica MUP-a RS nema nijednog Bošnjaka u svom sastavu, što je u ovom delikatnom trenutku posebno indikativno. Gdje god srpska politika u BiH nema potrebu za glasom Bošnjaka tada ih u potpunosti isključuje iz procesa upravljanja i iz institucija, te radi isključivo prema vlastitoj agendi. Međutim, tamo gdje je potreban glas Bošnjaka traži se dijalog, posebno onda kada on treba pomoći prikrivanju kršenja zakona i Ustava BiH i drugih krivičnih djela. Dijalog je naravno nezaobilazan, posebno u državama kakva je BiH, ali on se u bh. politici već predugo zloupotrebljava i gubi svoj primarni smisao.
Urušavanje institucija države BiH zarad „korektne političke saradnje“
Dugo su se rušile državne institucije BiH zarad „korektne političke saradnje“. Na primjer, proteklih više od deceniju gušena je Granična služba BiH kroz uskraćivanje uvjeta rada i onemogućavanje njenog razvoja u svakom smislu, jer se nije moglo usaglasiti niti povećanje budžeta niti kapaciteti za obuku dovoljnog broja kadrova. Kad je na koncu ostala bez kapaciteta, mi na sceni imamo ovo što gledamo danas: poroznu istočnu granicu zemlje koju većim dijelom nadgleda entitetski MUP RS-a, a u prilog tome kako je nadgleda najbolje govore brojevi: preko 90% ilegalnih migranata koji završe u BiH uopšte ne budu evidentirani da su prešli bh. granicu?! Zato ne treba čuditi poigravanje Milorada Dodika s prelascima granice tokom svog bijega od zakona i lica pravde. Je li to iskreni dijalog i saradnja? Šta je s realizacijom sporazuma o sukcesiji, potpisanog i verifikovanog među državama bivše Jugoslavije? On je bez rezultata jer nema volje niti namjere da se imovina u Hrvatskoj i Srbiji vrati Bosni i Hercegovini. Bezbroj je primjera da iskreno pružene ruke koja priziva stvarni dijalog nema ni od istočnih komšija ni od zapadnih susjeda, pa čak i kad se ponekad jedva i mlohavo ispruži ne može joj se vjerovati jer do sada u njoj uvijek bi bilo – ništa!
Bosanski blok za Evropu i lažni nosioci evropskih vrijednosti
Iako se sve političke stranke i strane u BiH busaju u svoja “evropska prsa”, očito je da je do sada samo Koalicija Trojka sa partnerima pokazala istinsku opredijeljenost za Evropu, bez koketiranja sa nekim drugim Evropi, SAD-u i NATO-u suprotstavljenim totalitarnim državama i blokovima.
Iako se HDZ godinama pokušavao nametnuti kao “nosilac evropskih vrijednosti”, njegovo koketiranje s Dodikom i njegovim pro-ruskim SNSD-om potpuno je ogolilo tu lažnu evropsku politiku. Kada je Čović spašavanjem odmetnutog rušitelja ustavnog poretka Dodika izgubio svaku vjerodostojnost, poletio je na sastanak Plenkoviću da mu pruži evropsku ruku spasa. I ruka je pružena – samo ne znamo je li evropska ili neka druga. Rukavica će se uskoro morati skinuti pred najbližim evropskim partnerima Hrvatske, prije svega Njemačkom koja je, zajedno s Austrijom, uvela sankcije Dodiku i odbjegloj bratiji.
Nije bilo ni tako davno (manje od 10 godina) kada je rukovodstvo HDZ-a Hrvatske oštro opomenuto od strane zapadnih partnera zbog prikrivenih ali snažnih relacija s Rusijom, što je rezultiralo i nekim naglim ostavkama. Jesu li i danas te relacije snažne i jesu li dovoljno prikrivene, to zasigurno puno bolje znaju zapadni partneri nego bilo ko na Balkanu.
