Jedan od osumnjičenih u slučaju “Sarajevo safari” dao je iskaz pred istražiteljima suda u Milanu, negirajući da je učestvovao u takozvanom “vikend snajperisanju” građana Sarajeva, uprkos ranijim izjavama koje su upućivale na suprotno.
Riječ je o 64-godišnjem muškarcu iz provincije Alessandria, bivšem lovcu i jednom od četvorice osumnjičenih u ovom predmetu, koji je ispitan u ponedjeljak. Prethodno je tvrdio da se kao dobrovoljac borio u Bosni u okviru srpske paravojne grupe, navodeći ideološke razloge i mržnju prema muslimanima kao motive.
Njegova advokatica, Licia Sardo iz Advokatske komore Milana, izjavila je da je njen klijent tokom ispitivanja iskoristio pravo na šutnju, navodno zbog iscrpljenosti jer nije spavao tri dana. Također je naglasila da su njegove ranije izjave medijima rezultat onoga što su mu novinari sugerirali, te da se radi o pukom hvalisanju, a ne o stvarnoj umiješanosti.
Odbrana tvrdi da je osumnjičeni zapravo prepričavao priče koje je čuo od poznanika sa strelišta koje je često posjećivao, ističući da mu je želja bila da se pridruži specijalnim snagama. Advokatski tim dodatno naglašava da on nije sposoban za borbu, navodeći njegovu kratkovidnost kao razlog koji ga isključuje iz bilo kakve upotrebe snajpera. Također, istaknuto je da nikada nije služio vojni rok zbog zdravstvene nesposobnosti.
U narednim danima očekuje se ispitivanje još dvojice osumnjičenih – jednog iz regije Brianza i drugog iz Toskane. Svi su optuženi za ubistvo iz nehata, uz otežavajuću okolnost niskih pobuda.
Slučaj takozvanih “ljudskih safarija” iz perioda opsade Sarajeva (1992–1995) ponovo je otvoren nakon prijave novinara Ezia Gavazzenija. Prema navodima istrage, pojedinci su tada navodno plaćali za ubijanje civila, uključujući žene, djecu i starije osobe. Među tim takozvanim “turistima smrti” bili su i državljani Italije, ali i drugih zemalja.
Pretpostavlja se da je Trst bio jedno od ključnih logističkih čvorišta za organizaciju ovih putovanja. Ipak, prema ranijem intervjuu osumnjičenog iz Pijemonta za TGR Piemonte i Il Fatto Quotidiano, postojale su i druge rute prema Bosni. On je spominjao charter letove organizirane u Milanu, koji su polazili s manjih aerodroma na jadranskoj obali, a slijetali u Makedoniju i Crnu Goru.
