Kemal Ademović uputio Zahtjev Ustavnom sudu BiH
Danas sam Ustavnom sudu BiH uputio zahtjev za ocjenu ustavnosti odredbi Zakona o nasljeđivanju i Zakona o vanparničnom postupku bh. entiteta RS.
Naime, odredbama Zakona o nasljeđivanju i Zakona o vanparničnom postupku RS-a određeno je da zaostavština bez nasljednika postaje imovina tog entiteta. Nadalje, propisano je da se entitet RS ne može odreći takvog nasljeđa i da zaostavština koju RS nasljedi automatski postaje dio imovine tog entiteta.
Ovaj institut je općeprihvaćen u pravu i naziva se „ošasna ili kaduktna imovina“, a predstavlja imovinu bez nasljednika. Cilj ovog instituta jeste da spriječi da takva imovina postane res nullius (ničija stvar). Međutim, u Bosni i Hercegovini je počinjen genocid i drugi ratni zločini, što je i potvrđeno presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (presude Radislav Krstić, Vujadin Popović i Ljubiša Beara, Zdravko Tolimir, Radovan Karadžić i Ratko Mladić), presudom Međunarodnog suda pravde u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, te brojnim presudama Suda Bosne i Hercegovine.
Presudama je potvrđeno da su genocid i druge ratne zločine počinili Vojska Republike Srpske i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske, odnosno pojedinci iz političkog i vojnog vrha Republike Srpske koji su djelovali u okviru udruženog zločinačkog poduhvata.
Kao rezultat takvih zločina mnoge porodice su ostale bez nasljednika, a zakonodavac u RS-u predvidio je da imovina čak i ovih porodica, kao ošasna ili kaduktna imovina pripada entitetu. Takvo postupanje i nepredviđanje izuzetka za žrtve genocida i drugih ratnih zločina, protivno je opštim moralnim, etičkim, ljudskim ali i pravnim principima, te samim tim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine ali i odredbama Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, te Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.
Automatski prelazak ošasne imovine, čak i onih ostavilaca koji upravo zbog počinjenog genocida i drugih ratnih zločina nemaju nasljednike, na entitet RS, čije su institucije, prema presudama međunarodnih sudova, učestvovale u izvršenju genocida i drugih ratnih zločina predstavlja krajnje nepravednu praksu, kojom se vrijeđa dostojanstvo žrtava, ali i krši osnovno načelo međunarodnog prava ex injuria jus non oritur (iz nepravde ne nastaje pravo), zbog čega je ovakvo normiranje protivno članu III/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pored toga, ovakvo normiranje predstavlja kršenje osnovnih principa predviđenih Preambulom Ustava Bosne i Hercegovine, nije u skladu sa međuanordnim standardima, te krši druge odredbe Ustava Bosne i Hercegovine. Ovakvo normiranje također krši i pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 1. Protokola uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (“Prvi protokol”), te nije ni u skladu s duhom Dejtonskog mirovnog sporazuma i Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.
Shodno tome, od Ustavnog suda Bosne i Hercegovine zatražio sam da ispita ustavnost ovakvog normiranja, te u slučaju da se utvrdi neusklađenost s Ustavom Bosne i Hercegovine od Ustavnog suda tražim da Narodnoj skupštini Republike Srpske ostavi rok od šest mjeseci u kojem će uskladiti predmetne odredbe s Ustavom.
U protivnom predlažem da Ustavni sud u skladu sa članom 61. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine svojom odlukom utvrdi da nesaglasne odredbe prestaju važiti, naveo je Ademović.