Priča o ugroženosti uvijek prethodi velikim kampanjama i revolucionarnim procesima. Strah je, prosto, najjača emocija koja može mobilizirati ljude. Istovremeno, promotora ugroženosti koji pruža “ruku spasa” amnestira od svakog grijeha i prethodne odgovornosti. On je, prosto, anđeo, melek, u nebeskoj misiji pomoći ugroženom.
“Gorjele su mreže” u Bosni i Hercegovini zbog teksta o navodnom studentu s Kupresa Sulji Keseroviću, koji je osvojio prvo mjesto na evropskom takmičenju iz medicine i farmacije, a koji mediji ne žele prenijeti jer je, kako je pojašnjeno, Suljo Bosanac. Neki mediji očito su se prepali prozivke o svjesnom gušenju nacionalnih vrijednosti kakav je i “mladi nagrađivani doktor s Kupresa” pa su prenijeli cjelovit tekst.
Lijepo upakovan tekst sa vrlo prikladnom fotografijom. Mršav momak (vjerovatno nije imao šta jesti dok je studirao), s vedrim osmjehom (prkosan k'o Bosna uprkos svim nasrtajima), u bijelom mantilu (čedan i posvećen nauci i poslu neprestano), navlači plastičnu rukavicu na ruku (valjda na uradi “pretrage”). Desetine hiljada pregleda i dijeljenja i milionska gledanost i podrška!
Ipak, mladić se ne zove Suljo već Ángel Muñoz Garcíja. Poznatiji je kao Jordi El Niño Polla. Nije doktor “al’ može pogledat”. Naime, on je glumac. I to u porno filmovima!
Pa kako, majkumu, nije doktor. Ima bijeli mantil, slušalice oko vrata, plastičnu rukavicu na desnoj ruci? Mora biti doktor, vi ste se to nešto prevarili!
Kako uopšte uvjeriti bilo koga da sadržaj koji su podijelili uz poklič: Stidi se Bosno! – nije istinit. Morali biste im pustiti neki video uradak mladog španskog glumca, ali to bi im bilo neugodno za pogledat. Saznanja koja ogoljavaju istinu do kraja su uglavom neugodna.
Tek što se stišala priča o porno-doktoru Sulji El Niñu, pojavila se priča o najezdi štakora u Sarajevu i epidemiji leptospiroze, praćena različitim ilustracijama iz AI kuhinje (vještačka inteligencija) i slikama nekoliko mrtvih glodara na različitim lokacijama. Dovoljno za paniku, jer strah, kako je rečeno, najbolje mobiliše. Ako biste mimo apokaliptičnih naslova i vještačkih ilustracija pročitali izjave ljudi iz struke (pravih doktora, koji ne dolaze s Kupresa ili Španije) i službene statistike, vidjeli biste da ne postoji nikakva najezda glodara niti masovno obolijevanje. U nešto više od mjesec dana zabilježeno je 25 slučajeva od kojih 22 sa lakšim simptomima. Poređenja radi, prošle godine je bila epidemija morbila sa zabilježenih, u jednom trenutku, 7.000 (sedam hiljada) slučajeva. Međutim, to nije izazvalo ni približnu pažnju javnosti niti paniku kakvu je izazvala priča o glodarima i zarazi koju nose.
Razlika je, vjerovatno, u momentumu i iskorištavanju određene situacije za neki interes ili politički obračun. Raspirivanje priče o epidemiji morbila prošle godine očito nikome nije bilo u pretjeranom interesu, za pretpostaviti je. Raspirivanje priče o štakorima i leptospirozi očito jeste, sudeći prema intenzitetu i kreativnosti kampanje.
Takvi slučajevi su svakodnevni. Bilo ih je na političkom polju kroz cijelu historiju čovječanstva, ali nikada na ovaj način i u ovoj količini. Stalne laži i tek povremeni demantiji, ili osnovane optužbe i lažirani demantiji, preplavili su javni prostor. Teško je, čak i iskusnijim ljudima u polju komunikacije, razlučiti šta je laž a šta istina. Nove tehnologije koje ubrzano pristižu samo povećavaju lepezu alata za manipulaciju koju će biti sve teže i teže raspoznati. I nije to slučaj samo u BiH, to se dešava u cijelom svijetu.
Za početak, moglo bi pomoći da, umjesto uzimanja naslova “zdravo za gotovo”, upitamo se zašto neko plasira neku vijest, šta mu je pozadina. Drugo, ograničavanje prostora plasmana vijesti kroz zakonsku regulaciju anonimnih objava i sankcije onima koji mogu napraviti nesagladive štete jeste neminovnost. Javni prostor je, doslovno zatrovan, a razuman argument gotovo da gubi svaki značaj.
I treće, da makar ponekad provjerimo šta kažu zvanične institucije na neku tvrdnju koja se pojavi u medijima. Šta kaže Zavod za javno zdravstvo o broju slučajeva leptospiroze, šta kaže ViK o zaraženosti vode, šta kaže Policija o sigurnosti itd. I institucija može obmanuti nepotpunom informacijom ali rijetko, jer je rizik veliki i odgovornost se lako adresira.
I za kraj, ako vam dođe mladić sa vedrim osmjehom, u bijelom mantilu i plastičnom rukavicom na desnoj ruci, te vas zamoli da se lagano okrenete leđima, to ne mora značiti da je doktor i da vam želi pregledati debelo crijevo. Možete se duboko prevariti.
