Sjedinjene Američke Države i Iran približili su se mogućem dogovoru o okončanju sedmosedmičnog sukoba, ali su javni istupi predsjednika Donald Trump zakomplikovali pregovore i unijeli dodatnu neizvjesnost u proces.
Kako se približavao vikend, obje strane su uz posredovanje Pakistana počele nazirati okvir sporazuma. Međutim, Trump je istovremeno javno komentarisao tok pregovora putem društvenih mreža i u razgovorima s medijima, dok su posrednici iz Islamabada održavali kontakte s iranskim zvaničnicima u Teheranu.
Američki predsjednik tvrdio je da je Iran pristao na ključne zahtjeve Washingtona, uključujući predaju obogaćenog uranija i obustavu nuklearnog programa, te najavio skori završetak rata. Iranski zvaničnici su to brzo demantovali, negirajući da su takvi dogovori postignuti ili da je nova runda pregovora već zakazana, čime su splasnule nade u brz sporazum.
Dio Trumpovih saradnika priznao je da je njegovo javno istupanje štetilo pregovorima, naglašavajući osjetljivost procesa i duboko nepovjerenje Irana prema SAD-u. Istovremeno, američka strana izražava sumnju u jedinstvo unutar Irana, ukazujući na razlike između pregovaračkog tima, koji predvode Mohammad Bagher Ghalibaf i Abbas Araghchi, i Iranske revolucionarne garde koja ima ključni utjecaj na konačne odluke.
Izvori navode da je Teheran posebno nezadovoljan Trumpovim javnim tvrdnjama koje stvaraju dojam da je Iran već pristao na nepopularne ustupke, što bi moglo oslabiti njegovu pregovaračku poziciju. Među tim izjavama su i tvrdnje da je Iran prihvatio “neograničenu” suspenziju nuklearnog programa i potpunu saradnju sa SAD-om u uklanjanju obogaćenog uranija.
Situaciju je dodatno pogoršao incident u Omanskom zaljevu, gdje je američki razarač otvorio vatru na iranski teretni brod i zaplijenio ga nakon pokušaja probijanja pomorske blokade. Ovaj događaj izazvao je oštru reakciju Irana u trenutku kada je na snazi bilo dvosedmično primirje.
Trump je u pregovorima postavio jasne “crvene linije”, uključujući potpuno zaustavljanje obogaćivanja uranija i predaju postojećih zaliha. Iran, s druge strane, insistira na zadržavanju kontrole nad Hormuškim moreuzom i ukidanju američkih sankcija.
Razlike su vidljive i u prijedlozima: SAD su ranije nudile 20-godišnju pauzu u obogaćivanju, Iran je predlagao petogodišnju, a kasnije i desetogodišnju suspenziju uz ograničeno obogaćivanje nakon toga. Trump, međutim, zahtijeva potpuno i trajno odustajanje od tog programa.
U igri je i moguća deblokada oko 20 milijardi dolara iranskih sredstava u zamjenu za predaju visoko obogaćenog uranija. Ipak, analitičari upozoravaju da bi Iran mogao koristiti produžene pregovore za jačanje svojih vojnih kapaciteta.
Dodatnu konfuziju izazvale su i kontradiktorne informacije o ulozi potpredsjednika JD Vance. Dok je Trump tvrdio da Vance neće učestvovati u pregovorima iz sigurnosnih razloga, drugi američki zvaničnici su navodili suprotno. Na kraju je potvrđeno da će ipak otputovati u Pakistan.
Prema najnovijim planovima, pregovori bi trebali početi u srijedu u Islamabadu, iako izvori upozoravaju da je situacija i dalje neizvjesna. Isto važi i za primirje, čiji se rok različito tumači, ostavljajući prostor za dodatne pregovore prije moguće odluke o nastavku vojne kampanje.
Uprkos rastućem nezadovoljstvu javnosti zbog rata i rasta cijena goriva, Trump tvrdi da ne osjeća pritisak za brzi dogovor. Ipak, njegovi česti i kontradiktorni javni istupi dodatno otežavaju pregovore i čine ishod potencijalnog sporazuma neizvjesnim.
