Dok je Sarajevo u proljeće 1992. godine već živjelo pod opsadom, granatama, snajperima i svakodnevnim strahom, 26. maj ostao je upamćen kao jedan od najmračnijih dana u historiji grada. Tog jutra napadnuto je porodilište — mjesto u kojem su se rađali novi životi.
U porodilištu “Zehra Muidović”, smještenom na području bolnice Jezero, nalazilo se više od 130 žena i oko 70 novorođenih beba. Umjesto prvih trenutaka radosti, hodnicima su odjekivali zvuci eksplozija, plač novorođenčadi i panični pozivi medicinskog osoblja koje je pokušavalo zaštititi majke i djecu.
Granate su padale sve bliže zgradi, razarajući zidove objekta u kojem su bebe tek otvorile oči. Porodilište se tada nalazilo na prvoj liniji fronta i, uprkos svojoj humanitarnoj ulozi, postalo je meta napada.
Pet novorođenih beba nije preživjelo granatiranje. Njihovi životi ugašeni su prije nego što su dobili priliku napraviti prve korake, izgovoriti prve riječi ili proslaviti prvi rođendan. Taj događaj ostao je jedan od najtežih simbola opsade Sarajeva i stradanja civila tokom rata.
Među preživjelima bio je i Nihad Sejfović, jedna od beba rođenih tokom granatiranja.
“Preživio sam granatiranje 26. maja 1992. godine, kao jedna od novorođenih beba. Znam da smo se rodili u hodniku, bez struje, bez vode, bez ičega, uz granate”, prisjećao se godinama kasnije.
Njegova majka Aida Sejfović govorila je o strahu koji nikada nije nestao.
“Nema struje, vode, niti šta vidiš, niti šta čuješ. Niti ko može da ode u podrum da vidi jesu li bebe u životu… Prije toga nisam znala ni je li preživio”, kazala je.
Uprkos haosu, dimu i detonacijama, medicinsko osoblje nije napustilo porodilište. Babice, medicinske sestre, doktori i tehničari ostali su uz porodilje i novorođenčad, pokušavajući spasiti što više života. Bebe su umotavali u deke i improvizovane pokrivače, nosili ih kroz oštećene hodnike i štitili vlastitim tijelima.
“Komanda je bila da ne smijemo napustiti položaje, da ne smijemo ostaviti djecu na nemilost”, prisjećao se Sead Alić, komandant odreda Koševsko brdo.
Branioci Armije Republike Bosne i Hercegovine uspjeli su odbiti napad i spriječiti još veću tragediju, nakon čega su bebe i porodilje evakuisane u sigurnije dijelove grada.
Više od tri decenije kasnije, za granatiranje porodilišta niko nije odgovarao. Zgrada je obnovljena, ali sjećanje na 26. maj 1992. godine ostaje trajni podsjetnik na stradanje civila i razmjere opsade Sarajeva — dana kada je napadnuto mjesto gdje počinje život.
