U naprasnoj reakciji “Grada Mostara” na saopćenje za javnost Savjeta za vjerska pitanja i Savjeta za administrativna pitanja Muftijstva mostarskog,…
… u kojem se insistira na zaustavljanju politizacije i diskriminacije, nelegalne i nekontrolisane izgradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta i na pravnoj jednakosti svih pravnih subjekata, svih vjerskih i nacionalnih zajednica u Mostaru, na lokalitetu nekadašnjeg Lakišića harema, izneseno je niz netačnih i namjerno iskrivljenih tvrdnji, saopšteno je Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Mostar.
U tvrdnjama ističu kako “prema važećem Regulacionom planu za predmetni lokalitet, na toj parceli nije predviđena gradnja vjerskog objekta, kao ni bilo kojeg drugog objekta niti je na snazi ikakav prostorni dokument koji bi omogućio izdavanje odgovarajuće dozvole za takvu namjenu”, na koji način “Grad Mostar” svjesno podiže međunacionalnu netrpeljivost i unosi nemir u društveno-politički ambijent.
U saopćenju za javnost Medžlisa Islamske zajedncie (MIZ) Mostar se podsjeća kako je “Grad Mostar” , pripisujući pravni subjektivitet samo jednoj političkoj opciji, istaknuo da “katastarski i zemljišnoknjižni podaci jasno potvrđuju da zemljište o kojem je riječ nije vlasništvo Islamske zajednice, nego vlasništvo Grada Mostara”, te da se “može koristiti isključivo u skladu s njegovom planiranom namjenom i važećim zakonskim propisima o prostornom uređenju i upravljanju javnom imovinom”.
S tim u vezi, Medžlis Islamske zajednice Mostar ističe kako ima obavezu podsjetiti “Grad Mostar” i cjelokupnu domaću i međunarodnu javnost na nekoliko važnih činjenica u vezi s ovom problematikom:
1. “Grad Mostar” nikada nikome, pa ni nadležnom Gradskom vijeću nije predočio dokumente i pravno važeće akte kojima bi potvrdili svoje tvrdnje o navodnoj regularnosti izgradnje zgrade Kazališta,
2. “Grad Mostar” nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma nikada nije usvojio niti jedan akt o Prostornom planu,
3. “Grad Mostar” nakon prestanka ratnih dejstava nikada nije usvojio Regulacioni plan za Centralnu zonu, nekadašnji gradski distrikt. Gradsko vijeće je 1. decembra 2010. godine donijelo Odluku o pristupanju izradi Regulacionog plana i Programa uređenja tog prostora (u obuhvatu ulica Kneza Domagoja, Hrvatskih branitelja – Bulevar narodne revolucije iza stambenog objekta “Mukoša” do Ulice Adema Buća, granicom obuhvata Regulacionog plana historijskog gradskog područja Grada Mostara, desnom obalom rijeke Neretve do Ulice Kardinala Stepinca – tako se navodi u odluci), a rok izrade bio je šest mjeseci, što nikada nije urađeno. Ova činjenica nesumnjivo odbacuje tvrdnje “Grada Mostara” da postoji nekakav važeći Regulacioni plan za to gradsko područje. (Službeni glasnik grada Mostara, broj 15, str. 1440; decembar/prosinac 2010)
4. “Grad Mostar” je u navedenom reagiranju iznio tvrdnje kojima svjesno zaobilazi nadležnosti Komisije za stručnu ocjenu u Centralnoj zoni Grada, a koja je do sada u tom obuhvatu ili neposredno uz njega izdala pozitivna rješenja za gradnju zgrade NIVING-a, zgrade nekadašnjeg Mostar filma, petospratne zgrade na uglu ulice koja vodi od kantonalne Skupštine do Bulevara, zgrade Autocesta Federacije BiH, zgrade u vlasništvu braće XXX, i niz drugih graditeljskih zahtjeva privatnih lica i pravih subjekata.
5. “Grad Mostar” bezočno je prešutio kontraverzne tvrdnje gradonačelnika Marija Kordića u rješenju o odbijanju zahtjeva za izdavanje urbanističke saglasnoti izgradnji zgrade Interkulturnog centra Mevlana, poslanom Medžlisu Islamske zajedncie Mostar 18. jula 2025. godine, u kojem, između ostalog, stoji da je Grad Mostar na istom tom prostoru podnio zahtjev za izgradnju poslovnog objekta i uređenje dvorišta, čime potvrđuju provokativnu diskriminaciju nad vjerskom zajednicom.
6. “Grad Mostar” se oglušio o zakonsku normu da u roku od 8 dana žalbu Medžlisa Islamske zajedncie Mostar, podnesenu 5. augusta 2025. godine, shodno obavezi Odjela za urbanizam i građenje, proslijedi drugostepenom organu na dalje postupanje.
7. “Grad Mostar” nije niti može biti skup interesa jedne političke opcije niti jedne nacionalne grupacije. Rad Grada Mostara podrazumijeva poštivanje demokratske volje građana, poštivanje zakonskih odredbi, parlamentarne usaglašenosti i poštivanje procedura. U tom kontekstu vrijedi napomenuti da je Uprava Željeznica RBiH 1969. godine, prenoseći pravo korištenja lokaliteta nekadašnjeg Lakišića harema na Skupštinu Opštine Mostar, upravo to imala na umu. U ime Mostara, akt o pravu korištenja lokaliteta potpisao je predsjednik Skupštine Opštine koji je bio Bošnjak.
8. “Grad Mostar” namjerno dezavuiše javnost o tvrdnjama da projekat izgradnje Interkulturnog centra “Mevlana” znači gradnju vjerskog objekta. Interkulturni centar “Mevlana” je projekat od prvorazrednog kulturnog značaja za Bošnjake Hercegovine i muslimane s područja Mostarskog muftijstva. Ako hrvatske kulturne institucije smatraju da im je potrebna zgrada za kulturne programe od nacionalnog značaja na području Hercegovine, zašto bi nekome smetao ako to isto na istom lokalitetu žele imati i Bošnjaci, odnosno muslimani s područja Mostarskog muftijstva.
9. Islamska zajednica u Mostaru svoje pravo na povrat sakralnog prostora, putem gradske administracije i putem javnih glasila, još od 2001. godine traži javno i transparentno, poštivajući sve zakonske odredbe i propisane procedure i nema potrebe ni za kakvim zakulisnim insinuacijama, niti smatra da takav demokratski čin predstavlja prijetnju miru i narušavanju međunacionalnih odnosa. Prijetnju zdravim odnosim u gradu predstavljaju one grupacije u čijem radu nedostaje transparentnosti, zakonskog uporišta i argumentacije i koje nasilnim pravnim putem i nelegalnom gradnjom zgrada nastoje osvojiti i prisvojiti tuđu prostor. Dakle, međunacionalnu netrpeljivost podižu i nemir u društveno-politički ambijent unose one strukture koje dezavuiraju javnost, prešućuju i skrivaju činjenice i koje otimaju tuđe, a ne one koje traže legitimna prava.
I na kraju vrijedi podsjetiti da su pravnim nasiljem austrougarske vlasti na Lakišića haremu, bez pristanka Vakufskog povjerenstva u Mostaru, izgradile željezničku stanicu i da je, za relativno kratko vrijeme, naprasno uklonjena s lica zemlje, da su socijalističke vlasti na tom lokalitetu izgradile privremeni montažni objekat HIT-a, kojem danas nema ni traga. Ove dvije činjenice iznova potvrđuju i sudbinski karakter tog prostora da u “tuđem malu mala nema” – zaključuje se u saopćenju MIZ Mostar.
