Veliki broj komentara u javnosti je izazvalo to što je lider NiP-a i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković javno koristio izraz “balije”. Korištenje ovog izraza ne samo da je nedostojno za javne funkcionere nego je i pokazatelj zatrovanosti političke i društvene scene.
Prema Rječniku Bosanskog jezika, autora Senahida Halilovića izraz balija se definiše kao imenica, muškog roda, seljak musliman; neobrazovan prost čovjek koji nije pripadao plemstvu; uvredljiv naziv za muslimana.
Konaković je u svojim izjavama kao uvredu iskoristio izraz “balija”, a ranije je to radio i SDA-ov Haris Zahiragić.
Konaković je u više navrata iskoristio izraz balija označavajući prema njegovom mišljenju one osobe koje su djelovale protiv interesa Bošnjaka. Ipak, takvo opravdanje ne drži vodu jer kao ministar vanjskih poslova Konaković ne bi trebao da koristi izraze koji su žestoko uvredljivi i u javni prostor unose energiju i terminologiju koja se koristila u mnogo mračnijim vremenima.
Poseban problem u Konakovićevom slučaju predstavlja to kada je napisao “napadaju nas zajedno četnici, ustaše i balije”. Treba istaći da se iz ovakvog natpisa može izvući ideja da “četnici, ustaše i balije” predstavljaju određene sinonime. Ipak, to nije tačno jer dok su četnici i ustaše fašistički zločinački pokreti, dotle je izraz balija isključivo uvredljivi izraz za Bošnjake.
U javnom prostoru jednako ne bi trebalo biti prihvatljivo ni korištenje izraza “ustaše i četnici” bez da se direktno objasni na koje se političke stranke ili pojedince misli.
Korištenje uvredljivih izraza u javnom prostoru ih normalizuje i time oni ulaze u diskurs i oblikuju ne samo javni diskurs nego vremenom i načine razmišljanja što u konačnici dovodi do radikalizacije političke scene i narušavanja demokratskih procesa.
Zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i član Predsjedništva SDA Haris Zahiragić je još jedan bošnjački političar koji je koristio izraz “balija” u obračunu s političkim protivnicima.
“Lažeš, pseto balijsko! I ne, nije uvreda napisati istinu, jer oni su ponosni na svoj baliluk, uvreda je lagati i stavljati nekome riječi u usta u prime time emisiji”, napisao je Zahiragić uz fotografiju Mirsada Čamdžića.
Dakle i Konaković i Zahiragić su na isti način opravdavali i racionalizovali korištenje ovog pojma u obračunu s domaćim političkim protivnicima postavljajući sebe kao autoritete da presuđuju o moralnim kvalitetima i kada je izraz dopušteno koristiti.
Političari, posebno iz reda bošnjačkog trebaju biti svjesno da u svakom korištenju izraza “balija” se čuje eho korištenje tog izraza od zločinaca koji su prilikom ubijanja Bošnjaka širom Bosne i Hercegovine koristili ovaj izraz i da kada vrijeđaju svoje političke protivnike iz reda istog naroda koristeći ovaj izraz, koriste izraz kojeg su koristile i Mladićeve horde od 1992. do 1995. godine. Time u javnu upotrebu vraćaju izraz koji treba samo da se nalazi u muzejima i udžbenicima historije uz objašnjenje da se radi o načinu dehumanizacije koji je na kraju doveo do zločina.
U političkoj terminologiji u Bosni i Hercegovini se za delegitimiziranje političkih protivnika ukorijenio i izraz “izdajnik”. Izdaja po definiciji je svjesno rađenje protiv interesa svoje grupe u ovom slučaju države. Kada se za političkog protivnika kaže da je izdajnik on se na taj način izopćuje iz političke arene, a takva terminologija vrlo lako može postati i opravdanjem za nasilje jer za izdajnicima se ne razgovora.
Označavanje političkih protivnika “balijama” ili “izdajnicima” je samo pokazatelj nedostatka znanja i sposobnosti za artikulaciju političkih ideja na način koji bi bio društveno prihvatljiv, ali i primamljiv širim narodnim masama. Normalizacija korištenja izraza “balija” ide u korist samo istinskim neprijateljima Bošnjaka, ali i onim koji žele da se javni prostor ustupi uvredama nauštrub rasprave zasnovane na činjenicama.
