Pravu je buru u Bosni i Hercegovini izazvao istup predsjednika Naroda i pravde Elmedina Konakovića koji je otvoreno u medijima iznio tvrdnje o povezanosti vrha Stranke demokratske akcije (SDA) i njhovih političkih poteza sa velikosrpskim obavještajnim i paraobavještajnih strukturama. Njegov istup bi mogao imati dalesežne posljedice i po neke neke aktivne političke funkcionere koji godinama vješto eskiviraju razotkrivanje svojih beogradskih veza i redovitih posjeta i kontakata.
Konaković je, naime, direktno pozvao Fikreta Muslimovića, bivšeg oficira JNA, te kasnije savjetnika u Predsjedništvu BiH te ukazao na njegov, odnosno KOS-ovski, utjecaj na Bakira Izetbegovića, čelnika SDA otvorivši tako „tabu temu“ bošnjačke postkomunističke politike.
Sam Muslimović je odmah reagirao tvrdeći da Konaković ne govori istinu, no za Muslimovića se već godinama vežu neke od najtežih optužbi i informacija u vezi sa kontraobavještajnim radom Beograda u samom vrhu bošnjačke politike.
Uspješna infiltracija
Za Muslimovića Wikipedija navodi da je „bio je visoki časnik u sigurnosnoj službi JNA KOS-u.“
- Specijalizacija mu je bilo opserviranje i prevencija tzv. vjerskog radikalizma, posebno islamskog. U to je spadalo i tretiranje njegova budućeg zapovjednika u BiH Alije Izetbegovića. Poznavatelji ga opisuju kao vrlo brutalna istražitelja. Mnoge je mnoge političke zatvorenike uspijevao prisiliti na suradnju te tako prije rata ostvarivao kontrolu KOS-a nad vjerskim zajednicama, najviše islamskom zajednicom. Kad je postajalo sve izvjesnije da Jugoslavija neće opstati i da će nastati nove države, kao pravi KOS-ov časnik uspješno se infiltrirao u novu BiH vlast, prema modelu infiltracije KOS-ovih agenata i suradnika: vojna obavještajna služba bila je superiorna svim republičkim Udbama i u novim je državama težila postići samoodrživost, infiltriravši si u tim državama suradnike u politički, medijski, financijski i obavještajni vrh. Muslimović je uspio i mnogi njegovi agenti također. Drže ga najviše zaslužnim i najviše odgovornim za dolazak inozemnih islamskih boraca mudžahedina u (središnju) BiH i posljedičnu islamsku radikalizaciju – navodi najpoznatija internet ekciklopedija.
No, daleko od toga da je Muslimović jedina osoba koja je posljednjih 30 godina bila jako bliska vladajućim strukturama, a čije se djelovanje moglo usko povezati sa obavještajim i paraobavještajnim djelovanjem Beograda u Bosni i Hercegovini.
Ovo nije prvi i jedini put da se vrh SDA dovodi u vezi sa djelovanjem u interesu velikosrpske politike, ali je Konaković otvorio ovu temu možda u trenutku kada su svi izgubili nadu da će ikada biti proveden proces lustracije – čišćenja vlasti i društva od mreža i pojedinaca koji su radili ili rade u interesu propalih politika bilo da je riječ o komunističkoj ili velikosrpskoj ideologiji.
O lustraciji se u BiH stidljivo govorilo povremeno, i nju su uglavnom tražili bivši saradnici rahmetli Alije Izetbegovića koji nisu bili zadovoljni činjenicom da su se u sami vrh SDA infiltrirali brojni bivši komunistički i JNA kadrovi čije veze sa Beogradom nikada nisu prekinute.
No, sam vrh SDA nikada nije otvoreno podržao ovaj proces, već je privlačenjem Muslimovića praktično uz samu porodicu Izetbegović (njemu je čak povjeren i posao pisanja biografije rahmetli Izetbegovića) poručeno da bivši KOS-ovci, ali i ostali bivši komunistički funkcioneri, imaju otvorena vrata u vrh SDA. Mnogi su to iskoristili i bili u vlasti, a i njihovi najbliži srodnici su nastavili da budu politički aktivni. Ali, o lustraciji se niko od njih nije usudio otvoreno govoriti niti je podržati. Štaviše neki su bili telali, glasnici, i važna spona sa Beogradom u vrlo specifičnim situacijama u kojima se nalazio aktuelni lider SDA Bakir Izetbegović.
Živa mreža
Mnoge postkomunističke zemlje su se vrlo rezolutno obračunavale sa funkcionerima bivšeg režima, iako nisu imale nikakvog nastavka obavještajno i kontraobavještajnog rada kao što je to slučaj sa BiH gdje je velikosrpska politika nastavila da koristi cijelu obavještajno-političko-diplomatsku mrežu bivše Jugoslavije u svoju korist i za svoj interes.
Nije najveći problem što je Muslimović, primjerice bio u KOS-u, već je problem u činjenici da strukture KOS-a i generalno obavještajne strukture bivše države nikada nisu rasformirane nego ih je Beograd samo nastavio da koristiti, al u svoje – velikosrpske svrhe.
A, teško je očekivati da onaj koji je postao dio te mreže i bio visoko unutar struktura može tek tako pokidati veze kojima je praktično cijeli obrazovni i radni vijek bio odan.
Lustracija u Bosni i Hercegovini ne bi bilo samo obično razotkrivanje uloge bivših funkcionera u postupanju komunističkog režima – nego i konačno prekidanje i odvajanje vrha bošnjačke politike od obavještajno-političkih centara u Beogradu!
Zbog toga je Konakovićev istup od vitalnog značaja za bošnjačku politiku i predstavlja hrabar čin čije će se dalekosežne političke posljedice tek vidjeti.
