Od početka svoje burne političke karijere Milorad Dodik, nekada ratni profiter i pobočnik ratne zločinke Biljane Plavšić, a danas ključni faktor nestabilnosti, krize i radikalizma na Zapadnom Balkanu, nikada nije bio u težoj situaciji nego danas. Dodik je od najpopularnijeg srpskog političara i lidera manjeg bh. entiteta, postao bjegunac od zakona i lice sa potjernice.
Da je situacija po njega puno gora, nego što misli, Dodiku je postalo jasno onog trenutka kada mu je, prvo Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije i dosadašnji prvi saveznik, otkazao najavljeno obraćanje u Skupštini Srbije sredinom marta, a potom je i iz moskovskog ureda Vladimira Putina dobio hladnu odbijenicu za traženi sastanak ili telefonski razgovor, sa obrazloženjem da je ruski predsjednik prezauzet.
Sam Dodik je sinoć u programu RTRS, apsolutno zbunjeno i neplanirano priznao da je odlazak u Moskvu otkazan zbog činjenice da je odlučio da bježi od sudskog poziva na saslušanje zbog sumnje na udar na ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine.
Iako na svaki mogući način pokušava prikazati kako ne osjeća nikakvu opasnost i kako mu institucije BiH ne mogu ništa dok provodi antidejtonske aktivnosti i ustavni udar, Dodikovi potezi posljednjih dana pokazuju upravo suprotno, pokazuje analiza portala BH1.
Naprasni odlazak u Zvornik, otkrio je, za sve poznavaoce prilika u BiH – šokantnu činjenicu da se Dodik uprkos činjenici da je neprokosnoveni lider već više od 15 godina – više ni u svojoj Republici Srpskoj ne osjeća sigurno!
Duge cijevi
Naime, Dodik je odletio helikopterom u posjetu Zvorniku, jer je na društvenim mrežama objavljena izjava tamošnjeg policijskog šefa koji je na iznenadno novinarsko pitanje rekao da bi u slučaju Dodikovog hapšenja „postupio po zakonu“. Sa namjerom da dokaže kako mu „ništa ne smiju“, Dodik je odmah odletio u Zvornik, ali su kamere snimile kako lidera RS osim stanardne brojne policijske pratnje, čuva i specijalna antiteroristička jedinica.
To samo potvrđuje da se Dodik, čak ni u cijelom entitetu u kojem već godinama vlada autokratski, ne osjeća sigurnim do te mjere da ga moraju čuvati specijalci naružani dugim cijevima te da je, iako još uvijek bježi od izrečenog pritvora, Dodik ostaje izoliran i ograničen, praktično u kućnom pritvoru pod mjerama zabrane, na samo nekoliko lokacija u RS! Pitanje je samo vremena kada će Dodik, ali i Dodikovi najbliži saradnici, poput recimo Željke Cvijanović, osvjestiti i objaviti da je takva situacija neodrživa, da šteti i Republici Srpskoj i njenim građanima te da jedan čovjek nije vrijedan sudbine RS.
Upravo, Cvijanović se u jeku Dodikove agresije na BiH sastala sa čelnikom „mrskog NATO saveza“ u Sarajevu te vrlo pohvalno govorila o njegovoj ulozi, nagovještavajući da, možda svi u rukovodstvu RS nisu baš entuzijastični poput Dodika u vezi sa budućnošću ovog ustavno-političkog udara na BiH.
Konačni pad Milorada Dodika, iako to na prvi pogled tako izgleda, nije počeo onog trenutka kada je Sud BiH izrekao prvostepenu presudu protiv njega zbog kršenja Krivičnog zakona BiH. Tada jeste eskalirala njegova višegodišnja antidejtonska politika pokušajima da zloupotrijebi Narodnu skupštini RS i izvrši pritisak na Sud BiH i institucije da odustanu od provođenja zakona nad njim.
Sastanak u Konjicu
Ali, Dodikov je pad počeo znatno ranije. Naime, nakon što je godinama vrlo uspješno i vispreno politički trgovao prijetnjom o otcjepljenju i koristio secesionizam da, uglavnom nedorasle političke protivnike i međunarodnu zajednicu drži u defanzivi, zauzvrat dobijajući novac, vrijeme i neograničenu vlast u RS, Dodik je u jednom trenutku osjećajući političku snagu i oholost jednostavno odlučio preliti čašu, nesvjestan da više na drugoj strani stola nema iste ljude, niti iste okolnosti, koji su mu decenijama dozvoljavali da se igra vatrom i širi finansijsku i političku moć.
30. juna 2023. godine na sastanku vladajućih političkih lidera, tada razgoropađeni Dodik je prešao najnižu civilizacijsku granicu i opsovao genocid u Srebrenici. U tom trenutku Dodik, možda nije bio svjestan ili jeste, ali je tu činjenicu potcijenio da sa druge strane stola u tzv. bošnjačkoj delegaciji sada ima tri dokazana borca Armije RBiH, od koji su dva starija Kemal Ademović i Zukan Helez odmah oštro reagirali. Helez je bio najglasniji, ali je Ademović rekao ključnu stvar prije nego je napustio mučni sastanak – Dodik više ne može biti partner!
Potpuni politički raskid sa Dodikom, koji je neodvojivi dio pada laktaškog vožda i bjegunca, jeste uslijedio nešto kasnije, jer se morao pričekati konačni sudski rasplet u vezi sa presudnim delegatom u Klubu Srba u Domu naroda BiH koji je neophodan u političkim procesima koji su uslijedili i koji još uvijek traju.
Također, čekao se i posljednji pokušaj da se iz aktuelne parlamentarne većine na državnom nivou izvuče još jedan pokušaj usvajanja evropskih zakona te time izbije iz ruku ključni argument koji navodi lider HDZ BiH Dragan Čović dok se drži čvrsto savezništva sa Dodikom.
Konakovićev press
13. januara ove godine, kada su se stekli svi uvjeti, čak i prije presude protiv Dodika, ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik Naroda i pravde, Elmedin Konaković objavljuje konačnu odluku Trojke o raskidu koalicije sa Dodikom i izbacivanju SNSD iz vlasti na državnom nivou. Konakovićev snažan i samouvjeren nastup tada je sve iznenadio, pa i samog Dodika, a mnogi su izražavali skepsu prema mogućnostima Trojke da provede svoju odluku. Jer, već više od desetljeća zvaničnici SDA dok su bili u državnoj vlasti su, praktično, uvjerili javnost da je nemoguće izbaciti Dodika iz vlasti i da je to posao od kojeg uvijek treba zbog nečega odustati. Redovno su obrazlagali da je, „opet bolje imati Dodika kao koalicionog partnera, jer se s njim može trgovati, nego SDS“.
Dodik je, kako tvrde pouzdani izvori, hitno telefonom nazvao Konakovića tvrdeći da će “eto izglasat ćemo, koje zakone treba?”, a da ne se ne ide u izbacivanje SNSD-aiz vlasti, ali je lider NiP-a rezolutno ostao pri stavu koji je formiran još od sastanka u Konjicu.
Međutim, uslijedio je niz odluka kojim je Dodikova stranka izbačena sa vladajućih zakonodavnih pozicija, a pokrenute su i smjene državnih ministara. Iza scene se cijelo vrijeme odvijala snažna diplomatska ofanziva kojom je i međunarodna zajednica pripremljena na sve ono što će uslijediti. Izbacivanje Dodika iz državne vlasti, uz presudu Suda BiH, Dodika je politički snažno potreslo, jer nije očekivao niti je navikao na takvu političku principijelnost – već na godine truhlih kompromisa i političke trgovine u kojoj je veći majstor od svojih dosadašnjih rivala.
U takvim okolnostima, predsjednik SNSD i RS koji je godinama vrlo uspješno hodao po ivici profitirajući od toga, nakon što je dobio prvostepenu, i vrlo blagu presudu Suda BiH za samo jedno djelo za koje je bio optužen, u panici i mahnitom strahu od gubitka moći i fotelje, napravio je niz pogrešnih koraka, pao sa ivice, i prešao rubikon nakon čega više povratka nema.
Ne treba biti naivan i vjerovati kako takav Dodik još uvijek nije opasan. Naprotiv. Ali, lider RS nije ni sjena onog čovjeka koji je prije godinu dana ušao u Sud BiH u pratnji pristalica slavodobitno očekivajući da će institucije pokleknuti pred njegovim pritiscima i političkom moći. Dodiku su prostor za kretanje, moć i opcije svakog dana sve manji.
Posljednja izdaja
Potcijenio je i uvrijedio Dodik mnoge u svojoj igri vatrom i stekao mnogo više neprijatelja nego prijatelja, a dva ključna su ga oslonca izdala u ključnim trenucima – Vučić i Putin se više ne javljaju, ali mu mnogo teže pada izdaja ovoga lokalnog partnera sa kojim je imao savez bez kojeg ne bi mogao godinama držati blokiranu državu i jačati svoju moć – Dragana Čovića.
Da je tako, opet, potvrđuje Dodikov nastup na RTRS kada je počeo prijetiti i HDZ-u, jer valjda ga ne podržavaju u bježanju od saslušanja i pritvora, a dojučerašnja advokatica Dodikovih avantura iz Brisela Željana Zovko mu je javno poručila da je, praktično kraj i da je vrijeme da se preda.
Samo neupućeni mogu očekivati da će se gordijev čvor koji je Dodik vezao godinama raspetljati preko noći, ali više niko ne sumnja da hoće. Ono je, možda i najvažnije u svemu, da će Dodika, pojednostavljeno rečeno, ovaj put pobijediti institucije Bosne i Hercegovine, a ne međunarodna zajednica ili OHR. Ustavni sud BiH, Sud BiH, Parlament BiH, Vijeće ministara i sve druge institucije od kojih je Dodik godinama profitirao, a istovremeno ih pokušavao srušiti će ostati, a Dodik će postati prošlost. Vrijeme radi za Bosnu i Hercegovinu.
