Američki predsjednik Donald Trump posljednjih je dana svojim najbližim savjetnicima poručio da želi produžiti američku pomorsku blokadu iranskih luka. Njegov tim već radi na pripremi takvog poteza, uključujući i mogućnost dugotrajnog zatvaranja Hormuškog moreuza, tvrde izvori upoznati s razgovorima.
Trump se, barem zasad, drži strategije maksimalnog ekonomskog pritiska na Iran, uvjeren da bi to moglo natjerati Teheran da se vrati pregovorima bez dodatnih vojnih intervencija. Ipak, ovaj pristup nosi određene političke rizike. Sukob traje već devet sedmica, iako je Trump ranije predviđao da neće potrajati duže od šest.
Zatvaranje moreuza već je izazvalo rast cijena goriva, što povećava nezadovoljstvo američke javnosti i negativno utiče na predsjednikov rejting, posebno u segmentu upravljanja ekonomijom. Prema riječima visokog dužnosnika Pentagona, Sjedinjene Države su do sada potrošile oko 25 milijardi dolara na rat u Iranu. To dodatno zabrinjava Republikansku stranku uoči novembarskih izbora.
Ostaje neizvjesno hoće li strategija uroditi plodom, budući da je Iran i ranije pokazao otpornost na snažan ekonomski pritisak. Uprkos tome, Trump je odlučan nastaviti s pojačavanjem mjera, insistirajući da Teheran mora odustati od obogaćivanja urana. Kako tvrdi, SAD u ovom trenutku „drže sve adute“.
U intervjuu za Axios izjavio je da blokada ima veći učinak od vojnih udara, slikovito opisujući stanje iranske ekonomije kao teško i sve lošije. Kasnije je u Ovalnom uredu nagovijestio da bi sukob mogao potrajati, usporedivši ga s ratom u Ukrajini, koji traje godinama bez jasnog završetka.
Prema obavještajnim procjenama koje razmatraju američki dužnosnici, iranska ekonomija mogla bi izdržati još svega nekoliko sedmica, pa čak i dana, prije nego što pritisak blokade dovede do ozbiljnog kolapsa. Poseban problem predstavlja višak neprodane nafte i ograničeni kapaciteti za njeno skladištenje.
Trump smatra da bi takva situacija mogla uzrokovati dugoročnu štetu iranskoj energetskoj infrastrukturi. U izjavi za Fox News naglasio je da bi sistem mogao „puknuti iznutra“, i tehnički i društveno, sugerirajući da bi posljedice bile trajne i teško popravljive.
