Parlament Bosne i Hercegovine danas će, na hitnoj sjednici, raspravljati o diskriminaciji na štetu Bošnjaka u instittucijama Bosne i Hercegovine, a na zahtjev pet zastupnika na čelu sa Šemsudinom Mehmedovićem, predsjednikom stranke “Naprijed.” Analiza koju su dostavili u zahtjevu otkriva šokantne podatke o diskriminaciji Bošnjaka u institucijama BiH, posebno na rukovodećim pozicijama. Osim Mehmedovića, zahtjev za održavanje hitne sjednice potpisali su i:
Jasmin Emrić, Ermina Salkičević-Dizdarević, Elvisa Hodžić, i Aida Baručija.
Portal BH1, uoči sjednice donosi kompletan zahtjev i analizu, te tabele u galeriji:
Na osnovu podataka o etničkoj zastupljenosti zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine, koji su prikupljeni kao pisani odgovor od strane institucija Bosne i Hercegovine na postavljena poslanička pitanja, urađena je analiza tih podataka i predloženi zaključci kako bi se etnička struktura zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine vratila u okvire Ustava i zakona koji utvrđuju princip proporcionalne zastupljenosti.
Konkretni podaci o zastupljenosti konstitutivnih naroda i Ostalih na dan 20. decembra 2024. godine u institucijama Bosne i Hercegovine su nedvosmisleni, ali istovremeno i zabrinjavajući, a prikupljeni su od 71 institucije. Pet institucija nisu dostavile tražene podatke, a za tri su korišteni javno dostupni podaci iz 2023. godine.
Zabrinjavajuće je da se podaci o nacionalnoj strukturi zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine uopće ne ažuriraju, dok se ažuriraju podaci o spolnoj zastupljenosti.
Dvije institucije: BHANSA, koja ima skoro 500 zaposlenih, i Sekretarijat Predsjedništva Bosne i Hercegovine, skrivaju tražene podatke jer ih nikada nisu javno ni objavile.
Ukratko, od analizirane 74 institucije, Bošnjaci su u debalansu u 62 institucije, uzimajući u obzir broj koji im pripada prema zakonima Bosne i Hercegovine. Posebno zabrinjava činjenica da je na višerangiranim pozicijama, koje su rukovodeće i bolje plaćene, Bošnjaka znatno manje, ali ih ima više na pozicijama zaposlenika sa srednjom stručnom spremom, što zamagljuje ukupan broj zaposlenih i stvarno stanje. Nadalje, grubo su prekršeni Ustav Bosne i Hercegovine i državni zakoni u dijelu koji propisuje etničku strukturu rukovodilaca institucija, kako se može vidjeti iz priloženih tabela.
Dodatni problem je i taj što niti jedna državna institucija ne posjeduje tačne podatke o ukupnom broju imenovanih lica, državnih i policijskih službenika te zaposlenika, niti njihovu nacionalnu strukturu.
Agencija za državnu službu Bosne i Hercegovine posjeduje određenu statistiku o državnim službenicima, ali ih, namjerno, više ne ažurira. Registar državnih službenika bi trebao biti uspostavljen sredinom 2025. godine, što predstavlja rok propisan izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine (član 62a.). Međutim, samo će određeni podaci iz registra biti javno objavljeni.
S obzirom na odgovore institucija o nacionalnoj zastupljenosti, kao i analizirajući podatke objavljene u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine o internom napredovanju unutar institucija Bosne i Hercegovine u 2023. i 2024. godini, Bošnjaci su trenutno u većem i ozbiljnijem debalansu nego ranije. Ako se ovaj trend nastavi i problem ostavi po strani, uskoro će biti nemoguće bilo šta popraviti. Problemu se mora hitno i sveobuhvatno pristupiti.
Što se tiče zaposlenih iz reda Ostalih, zabrinjavajuće je da broj rukovodećih državnih i policijskih službenika koji se izjašnjavaju kao Ostali nije ni blizu zakonom utvrđenog broja, kao i to da u mnogim institucijama nema niti jedan zaposleni iz reda Ostalih.
II. Nacionalna struktura zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine na dan 20. 4. 2024.
Javnosti je poznato da je zastupljenost Bošnjaka i Ostalih u institucijama Bosne i Hercegovine već godinama unazad zabrinjavajuća. Većina rukovodilaca institucija ne poštuje niti Ustav ni zakone Bosne i Hercegovine kojima je jasno utvrđeno da u institucijama Bosne i Hercegovine mora biti osigurana odgovarajuća nacionalna zastupljenost državnih službenika i zaposlenika u skladu s nacionalnom strukturom stanovništva prema posljednjem Popisu stanovništva iz 2013. godine.
Zastupljenost Bošnjaka u institucijama Bosne i Hercegovine znatno je manja od zakonom utvrđenog broja, a na rukovodećim i višerangiranim pozicijama ta zastupljenost je katastrofalna, što jasno dokazuju sljedeći podaci navedeni u odgovorima na pitanja poslanika Jasmina Emrića:
U Regulatornoj agenciji za komunikacije Bosne i Hercegovine, u Regionalnom sektoru Banja Luka, od 22 zaposlene osobe, svi su Srbi. U sektoru u Mostaru zaposleno je 12 osoba – 10 Hrvata i 2 Srbina. Niti jedan Bošnjak! U posljednje dvije godine u Regulatornoj agenciji je zaposleno 15 Srba i samo jedan Bošnjak. Računajući i sjedište u Sarajevu, u ovoj instituciji je od ukupno 140 zaposlenih, zaposleno više Srba nego Bošnjaka. Na najvažnijim pozicijama pomoćnika direktora i sekretara Agencije, od pet pozicija, samo je jedan Bošnjak.
Kada smo kod institucija Bosne i Hercegovine koje imaju sjedište u Banja Luci, moramo istaći Institut za standardizaciju u kojem je zaposleno 65% Srba i 19% Bošnjaka. U Institutu su oba rukovodeća državna službenika Srbi, a od pet šefova odjela četiri su Srbi, jedan Hrvat, a niti jedan Bošnjak.
Nadalje, u Agenciji za nadzor nad tržištem Bosne i Hercegovine zaposleno je 63% Srba i svega 21% Bošnjaka.
U Upravi za indirektno oporezivanje zaposleno je 164 Srba više od zakonom utvrđenog broja, Hrvata je 121 više, dok je Ostalih 68 manje, a Bošnjaka je zaposleno manje za čak 217. U Regionalnom centru UIO BiH Mostar od 439 zaposlenih, Hrvata je čak 59%, a Bošnjaka svega 27%!
Posebna je priča stanje u institucijama Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Mostaru, u kojima Bošnjaka ima što je moguće manje, a Hrvata i Srba što više.
U Centru za informiranje i priznavanje dokumenata iz područja visokog obrazovanja 47% su Hrvati, 35% Srbi i Bošnjaka samo 18%.
U Instituciji ombudsmana za zaštitu potrošača od devet zaposlenih, sedam je Hrvata i samo jedan Bošnjak.
U Mostaru je sjedište Instituta za intelektualno vlasništvo u kojem je zaposleno 18 Hrvata, 5 Srba, dva zaposlena se izjašnjavaju kao Neopredijeljeni, jedan je iz reda Ostalih i čak dva Bošnjaka od ukupno 26 zaposlenih! Prema popisu iz 2013. godine, građana Bosne i Hercegovine koji su se izjasnili kao Neopredijeljeni ima 0,7%, a Bošnjaka 50,1%. U ispostavi ovog Instituta u Banja Luci, od šest zaposlenih, tri su Srbi i tri se izjašnjavaju kao “Neopredijeljeni”. Ponovo niti jedan Bošnjak! Od ukupno 45 zaposlenih u Institutu, Hrvata je 42%, Srba 20%, Ostalih i Neopredijeljenih 19% i svega 2% Bošnjaka. U ovom slučaju se očigledno radi o ponižavanju Bošnjaka koji se u državnim institucijama sa sjedištem u Mostaru zapošljavaju na nivou statističke greške. Prema Popisu iz 2013. godine, samo u Gradu Mostaru živi 44.752 (44,2%) Bošnjaka, a Hrvata znatno više – 51.216 (48,4%).
Navedeni podaci su, nažalost, i jasan primjer diskriminacije i aparthejda Bošnjaka općenito u institucijama Bosne i Hercegovine, ali to nije sve.
Nažalost, ni stanje u institucijama sa sjedištem u Sarajevu nije puno bolje, iako u glavnom gradu Bosne i Hercegovine živi i radi najveći broj Bošnjaka. Bilo bi logično da je barem tu situacija drugačija, ali nije.
U Uredu za veterinarstvo, čije sjedište je u Sarajevu, zaposlen je 41 Srbin, što procentualno iznosi čak 55% od ukupnog broja zaposlenih, dok je Bošnjaka samo 14, odnosno svega 19%.
U Upravi za zaštitu bilja (podaci iz 2023.) zaposleno je 19 Srba (73%), 3 Hrvata (11%) i čak 4 Bošnjaka (15%). Obje navedene institucije imaju status upravnih organizacija u sastavu Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine. Broj zaposlenih Bošnjaka sveden je na minimum, iako u skladu s članom 7. Zakona o upravi u svakoj instituciji Bosne i Hercegovine broj Bošnjaka mora biti za 24% više od Srba!
Uprkos činjenici da je sjedište svih devet državnih ministarstava u Sarajevu, u njima je zaposleno čak 201 Bošnjak manje. Ministar Košarac namjerno nije dostavio odgovor za Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine. Prema podacima iz 2023. godine, u ovom ministarstvu zaposleno je više od 50% Srba. Članom 64. stav (1.) tačka a) i b) Zakona o parlamentarnom nadzoru („Službeni glasnik BiH“, br. 25/18) propisane su sankcije za neodgovaranje na poslanička pitanja, što ministra Košarca očito ne zabrinjava, pa svjesno krši zakone Bosne i Hercegovine.
Ministar Nešić je za samo dvije godine u potpunosti promijenio nacionalnu strukturu zaposlenih u Ministarstvu sigurnosti, u kojem su za dvije godine stalni radni odnos zasnovale 32 osobe (od toga je 28 Srba, odnosno 87%).
Državni ministar finansija i trezora, Zoran Tegeltija, postupio je na isti način kao Nešić i Košarac, pa su tako za dvije godine u Ministarstvu finansija od 31 novoprimljenog radni odnos zasnovale 23 osobe koje se izjašnjavaju kao Srbi. Inače, u Ministarstvu finansija od 120 zaposlenih, Srba je 47%, a Bošnjaka samo 33%, odnosno 27 manje zaposlenih Bošnjaka od zakonom utvrđenog broja.
Ministar Davor Bunoza omogućio je da je u Ministarstvu pravde zaposlen gotovo jednak broj Hrvata i Bošnjaka, iako u skladu s članom 7. Zakona o upravi u svakoj instituciji Bosne i Hercegovine broj Bošnjaka mora biti za 32% više od Hrvata.
Sasvim suprotan primjer od navedenih jeste Centralna banka u kojoj su godinama guverneri iz reda bošnjačkog naroda, koji su za razliku od HDZ-ovih i SNSD-ovih direktora poštovali i provodili Ustav i zakone Bosne i Hercegovine u pogledu proporcionalne nacionalne zastupljenosti, pa je trenutno u Centralnoj banci od 360 zaposlenih, zaposleno 50% Bošnjaka, 31% Srba, 16% Hrvata i 3% Ostalih.
Zakonima je propisano da struktura policijskih službenika u policijskim organima uopće odražava nacionalnu strukturu stanovništva Bosne i Hercegovine prema Popisu stanovništva iz 1991. godine. Prema ovom popisu, 7,9% stanovnika Bosne i Hercegovine izjasnili su se kao Ostali (Jugoslaveni 5,54%, Ostali i drugi 2,36%), Bošnjaci – 43,5%, Srbi – 31,2% i Hrvati – 17,4%.
III. Agencija za državnu službu, provođenje konkursa i „loši kandidati Bošnjaci“
U Agenciji za državnu službu Bosne i Hercegovine, čije sjedište je također u Sarajevu, trenutno je zaposleno 39% Hrvata, odnosno 10% više od zakonom utvrđenog broja, Srba je 35%, a Bošnjaka samo 26%. Od 5 šefova odjela, četiri su Srbi i jedan Hrvat, dok nema niti jedan Bošnjak. Paradoksalno je da Agencija za državnu službu sama krši zakone ove države, a morala bi voditi računa o tome da ostale državne institucije poštuju važeće zakone, uključujući i odredbe o proporcionalnoj zastupljenosti državnih službenika u institucijama Bosne i Hercegovine i o tome informirati Parlamentarnu skupštinu i Vijeće ministara.
Posebno je poražavajući podatak da je u posljednje dvije godine od 20 pomoćnika ministara i direktora u stalni radni odnos primljeno samo tri Bošnjaka, a čak 11 Srba i šest Hrvata, što znači da je zaposleno Srba četiri puta više od Bošnjaka i da je Hrvata duplo više od Bošnjaka. Izgleda da za najvažnije rukovodeće pozicije u državnoj službi “jednostavno nema dovoljno dobrih kandidata Bošnjaka”, barem tako su procijenile “objektivne” konkursne komisije koje imenuje Agencija za državnu službu Bosne i Hercegovine.
U posljednje dvije godine u Ministarstvu sigurnosti Bosne i Hercegovine stalni radni odnos je zasnovalo 19 državnih službenika, od čega je čak 15 Srba i svega tri Bošnjaka, a u Ministarstvu finansija i trezora od 25, zaposleno je 16 Srba i pet Bošnjaka.
Sramotno je da je na rukovodećim pozicijama svega petina Bošnjaka, pa tako je u Ministarstvu sigurnosti od devet rukovodećih državnih službenika, pet Srba, dva Hrvata i dva Bošnjaka. U Ministarstvu komunikacija i prometa, od šest rukovodećih službenika, svega je jedan Bošnjak. U Generalnom sekretarijatu Vijeća ministara, od pet rukovodećih službenika, samo je jedan Bošnjak, itd.
Naravno da ovakve brojke nisu slučajne, niti su Bošnjaci nedovoljno stručni i obrazovani da bi, u zakonom utvrđenom broju, radili na rukovodećim pozicijama u državnoj službi. Ova diskriminacija je rezultat rada konkursnih komisija koje je imenovala direktorica Agencije za državnu službu Anita Markić, u saradnji sa Robertom Vidovićem, generalnim sekretarom Vijeća ministara, jer je njihov prevashodni cilj da se imenuje što manji broj Bošnjaka na rukovodeće pozicije. Za članove konkursnih komisija u posljednje dvije godine imenovano je oko 70% Srba i Hrvata i to onih u koje direktorica Markić i sekretar Vidović imaju potpuno povjerenje. Što se tiče Bošnjaka, u komisije za izbor rukovodećih državnih službenika su imenovani prvenstveno oni koji su u prijateljskim odnosima sa Robertom Vidovićem, a radi se o Bošnjacima kojima uopće nije sporno da su članovi u tri ili četiri komisije koje su predložile isključivo Srbe ili Hrvate kao najbolje kandidate za rukovodeće pozicije.
Svi ovi podaci nesporno potvrđuju činjenicu da su Bošnjaci grubo diskriminirani u institucijama Bosne i Hercegovine i da je ovakvo stanje posljedica sinhroniziranih aktivnosti koje imaju za cilj da Hrvatima i Srbima pripadne puno više nego što je utvrđeno Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine, a dobijaju pozicije koje pripadaju upravo Bošnjacima.
IV. Rukovodioci 28 institucija Bosne i Hercegovine koje imenuje Vijeće ministara BiH
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine imenuje 27 direktora i jednog generalnog sekretara da rukovode institucijama Bosne i Hercegovine. Radi se o pozicijama za koje je Vijeće ministara moralo izvršiti imenovanja u skladu s proporcionalnom nacionalnom strukturom u Bosni i Hercegovini, jer su ovo institucije koje imaju samo direktora ili, eventualno, direktora i jednog zamjenika, tako da nema nikakvog osnova za paritetna imenovanja ili bilo koji drugi način imenovanja izuzev principa proporcionalnosti.
Trenutno je od 28 pozicija (27 direktora i jedan generalni sekretar) imenovano svega šest Bošnjaka (21,4%), 12 Srba (42,9%) i 10 Hrvata (35,7%). Od 28 direktorskih pozicija, Bošnjaka mora biti 14 (trenutno je osam manje), Srba mora biti devet (trenutno je tri više), Hrvata mora biti četiri (trenutno je šest više) i Ostalih mora biti jedan (trenutno ih nema imenovanih).
Članom 2. i 3. Zakona o zabrani diskriminacije (“Sl. glasnik BiH”, broj 59/09 i 16/16) propisano je da će se neposrednom diskriminacijom smatrati svako različito postupanje uključujući svako isključivanje ili ograničavanje prema grupi lica na osnovu njihove etničke pripadnosti, koje ima za posljedicu da se bilo kojoj grupi lica onemogući ostvarivanje prava na ravnopravnoj osnovi.
Nesporno je da su Bošnjaci kao etnička grupa grubo diskriminirani, jer u Bosni i Hercegovini ima 50,1% Bošnjaka, a na direktorskim pozicijama ih je svega 21%.
Od ukupno 4.081 zaposlenog u 28 institucija, Bošnjaci rukovode institucijama koje imaju 339 zaposlenih, odnosno 8%. Srbi i Hrvati rukovode institucijama koje imaju 3.742 zaposlenih, odnosno 92%.
Budžet 28 institucija za 2024. godinu je iznosio 330 miliona KM. Bošnjaci rukovode sa šest institucija koje imaju budžet u iznosu od 51 milion KM, odnosno 15%, a Srbi i Hrvati rukovode sa 22 institucije koje imaju budžet u iznosu od 279 miliona KM, odnosno 85%.
V. Rezime i zahtjev za hitnu sjednicu
Problemu debalansa Bošnjaka i Ostalih u institucijama na nivou države Bosne i Hercegovine mora se hitno i sveobuhvatno pristupiti. Neki od mogućih koraka su sljedeći:
Insistirati na dosljednom provođenju Ustava Bosne i Hercegovine i zakona Bosne i Hercegovine po pitanju nacionalne zastupljenosti.
Insistirati na proporcionalnosti po pitanju nacionalne strukture državnih službenika i zaposlenika u institucijama Bosne i Hercegovine, u skladu s članom 7. Zakona o upravi i Odlukom Ustavnog suda u predmetu “Ljubić”, te drugim zakonima Bosne i Hercegovine.
Hitno zaustaviti sadašnju praksu zapošljavanja, a u skladu s Mišljenjem Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, broj 08-02-4-2673/13 od 25. marta 2013. godine: „Prioritetno bi trebalo primati one kandidate koji pripadaju narodu koji nije dovoljno zastupljen u strukturi zaposlenika poslodavca“. Ključnu ulogu u tome imaju Upravni inspektorat Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine i Agencija za državnu službu Bosne i Hercegovine.
Upravni inspektorat Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine ima ovlasti da naloži institucijama Bosne i Hercegovine da postupaju u skladu sa zakonima Bosne i Hercegovine po pitanju nacionalne zastupljenosti i da zaustave zapošljavanje na štetu Bošnjaka, a ne da svoj nerad pravda time “da se zapošljavaju najsposobniji”. Na to ga obavezuju relevantni zakoni, a smjernicu mu daje gore navedeno Mišljenje Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine broj 08-02-4-2673/13 od 25. marta 2013. godine.
S obzirom na trenutno stanje, proizlazi da se na konkurse za zapošljavanje u državnoj službi na nivou države Bosne i Hercegovine ne prijavljuju kvalitetni kandidati koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci i Ostali, a posebno za najviše i najbolje plaćene pozicije u državnoj službi (sekretare sa posebnim zadatkom, rukovodeće državne službenike i šefove odjela). Za Bošnjake i Ostale su rezervirane najniže pozicije u državnoj službi i one sa srednjom stručnom spremom.
Agencija za državnu službu Bosne i Hercegovine mora prestati sa imenovanjem isključivo podobnih članova komisija za provođenje konkursa za zapošljavanje u državnoj službi. Imenovanje tri od pet članova komisija se provodi bez ikakvih utvrđenih kriterija, pa se događa da se podobni kadrovi imenuju u komisije čak sedam do deset puta u toku godine. Preostala dva člana komisije imenuje institucija u kojoj je neko mjesto upražnjeno, a rezultat je da na mjestu rukovodilaca institucija ima najmanje Bošnjaka.
Uvesti sistem automatskog upravljanja imenovanja članova komisije (CMS) za provođenje javnih konkursa Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine.
Povećati javni nadzor nad provođenjem javnih i internih konkursa za državne/policijske službenike, kao i nad zapošljavanjem zaposlenika sa srednjom stručnom spremom.
Krajnje je vrijeme da se hitno zaustavi dosadašnja praksa nezakonitog rada konkursnih komisija i uspostavi moratorij na zapošljavanje i imenovanja u institucijama. Mora se odmah utvrditi stvarno stanje nacionalne zastupljenosti u svim institucijama i zahtijevati dosljedno provođenje Ustava i zakona Bosne i Hercegovine po pitanju proporcionalne nacionalne zastupljenosti u institucijama na državnom nivou.
Članom 7. Zakona o upravi jasno je utvrđeno: „U organima uprave osigurava se odgovarajuća nacionalna zastupljenost državnih službenika i zaposlenika u skladu sa nacionalnom strukturom stanovništva, a prema posljednjem popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini“. Rukovodioci institucija koji očigledno i svjesno ne poštuju zakonske odredbe o proporcionalnoj nacionalnoj zastupljenosti morali bi snositi odgovornost za nezakoniti rad.
Zakonom o parlamentarnom nadzoru utvrđeno je da Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, posredstvom parlamentarnih domova, provodi nadzor s ciljem unapređenja odgovornosti i preventivne zaštite nezakonitog djelovanja. U kojoj mjeri se postupa protivno članu 7. Zakona o upravi govore i sljedeći podaci:
U devet ministarstava i njihovim upravnim organizacijama, od ukupno 2.121 zaposlene osobe, zaposleno je čak 201 Bošnjak manje od zakonom utvrđenog broja, Srba je 145 više, Hrvata je 63 više i sedam Ostalih je manje.
U pet institucija koje imaju sjedište u Mostaru od 130 zaposlenih, Hrvata je čak 43%, Srba je 23%, Bošnjaka je svega 25% i Ostalih je 8%.
U Upravi za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine zaposleno je 164 Srba više od zakonom utvrđenog broja, Hrvata je 121 više, dok je Ostalih 68 manje, a Bošnjaka je zaposleno manje za čak 217. U Regionalnom centru Mostar UIO BiH od 439 zaposlenih, Hrvata je čak 59%, a Bošnjaka svega 27%!
U sedam policijskih agencija Bosne i Hercegovine zaposleno je čak 249 Ostalih manje od zakonom utvrđenog broja, Srba je 122 više, Hrvata je 102 više i Bošnjaka je više za 2,6 zaposlenih.
U cilju prevazilaženja postojećeg stanja i sprječavanja debalansa u bilo kojoj instituciji na štetu Srba, Hrvata, Bošnjaka i Ostalih, na hitnoj sjednici Predstavničkog doma predložit ćemo adekvatne zaključke radi hitnog zaustavljanja zapošljavanja koje je suprotno principu proporcionalne zastupljenosti i dosadašnje prakse imenovanja, te neobjektivnog rada konkursnih komisija.
Na hitnoj sjednici Predstavničkog doma, u skladu s članom 11. stav 2. Zakona o parlamentarnom nadzoru, potrebno je da svi pozvani, u okviru svojih ovlaštenja, daju informacije i odgovore na pitanja zastupnika.
Napominjemo da je članom 11. stav (4) Zakona o parlamentarnom nadzoru propisano da je pozvano lice obavezno pismenim putem obavijestiti tijelo koje provodi parlamentarni nadzor o razlozima spriječenosti prisustvu najkasnije 48 sati prije početka sjednice.
Na hitnu sjednicu Predstavničkog doma potrebno je pozvati:
Borjanu Krišto, predsjedavajuću Vijeća ministara Bosne i Hercegovine,
sve ministre u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine,
Anitu Markić, direktoricu Agencije za državnu službu Bosne i Hercegovine,
Roberta Vidovića, generalnog sekretara Vijeća ministara Bosne i Hercegovine,
Josipa Merdžu, direktora Instituta za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine,
Zorana Tegeltiju, direktora Uprave za indirektno oporezivanje BiH,
Darka Milinovića, direktora Regulatorne agencije za komunikacije BiH,
Sinišu Perkovića, Upravnika zavoda za izvršenje kaznenih sankcija, pritvora i drugih mjera Bosne i Hercegovine,
Zorana Derića, generalnog sekretara Predsjedništva BiH,
Mirka Kuprešakovića, direktora Granične policije BiH,
Emira Mehmedovića, glavnog Upravnog inspektora Bosne i Hercegovine.
