Bosna i Hercegovina je stavljena na listu rizičnih država američke službe za imigraciju, saznaje portal BH1, zajedno sa Kamerunom, Indijom, Irakom, Jamajkom, Libanonom, Maršalovim otocima, Južnim Sudanom i Vijetnamom. Američke vlasti tvrde da Bosna i Hercegovina ne sarađuje ili jako slabo sarađuje u pogledu deportacija državljana Bosne i Hercegovine iz Sjedinjenih Američkih Država, navodi se u izvještaju o imigraciji koji je podnesen američkom kongresu, otkriva portal BH1.
Državama koje su ocijenjene najgorim u tom pogledu primjerice Eritreja ili Kina, američke vlasti su već uvodile sankcije na izdavanje viza, što govori da se Bosna i Hercgovina dovodi u lošu poziciju te u rizik da bude kažnjena pri izdavanju američkih viza građanima.
- Imigracijska i carinska služba SAD zadužena je za deportaciju stranaca. U ostvarivanju tog zadatka, Vlada Sjedinjenih Američkih Država traži od stranih vlada da poduzmu odgovarajuće korake kako bi potvrdile državljanstvo osoba za koje se sumnja da su njihovi državljani – uključujući i vođenje intervjua po potrebi, pravovremeno izdavanje putnih dokumenata, gdje je to primjereno, i prihvaćanje fizičkog povratka njihovih državljana redovnim komercijalnim letovima ili, gdje je potrebno, posebnim čarter letovima.” Zemlje redovno ne surađuju s ICE-om u repatrijaciji svojih državljana – navodi se u izvještaju.
Međutim, nekooperativne zemlje bile su Butan, Kambodža, Kina, Kuba, Eritreja, Etiopija, Hong Kong, Iran, Laos, Pakistan, Rusija, Samoa i Somalija.
„Zemlje u opasnosti od nepoštovanja bile su Bosna i Hercegovina, Kamerun, Indija, Irak, Jamajka, Libanon, Maršalovi otoci, Južni Sudan i Vijetnam. Zemlje koje pružaju otpor uzrokuju kašnjenja u postupku uklanjanja, što dovodi do povećanih troškova zadržavanja i čak oslobađanja “tisuća stranaca, uključujući i one s teškim kaznenim osudama.” U nekim slučajevima, čak i službenici ICE-a odbijaju uhititi stranca iz zemlje koja pruža otpor u prvom redu – navedeno je u ovom izvještaju.
Jednostavno i dominantno objašnjenje zašto države porijekla možda ne žele surađivati u povratku i readmisiji je da su troškovi takve suradnje visoki i da im nedostaju odgovarajući poticaji, pojašnjama Migration Policy Institute.
- Za političke elite u zemljama porijekla, pitanje je često vrlo osjetljivo. Suradnja – koja se ponekad može tumačiti kao potčinjenost – vjerojatno ne služi ni njihovim ekonomskim interesima zemlje, jer prekida slanje novca u obliku doznaka, niti njihovim vlastitim političkim interesima, jer udaljava biračko tijelo. Prihvaćanje povratnika može se smatrati sigurnosnim rizikom. Primjerice, vraćanje praznih i frustriranih mladića, koji su ponekad stigmatizirani kao neuspjeli migranti i kriminalci, može se smatrati rizičnim od strane političara u krhkim državama. Hoće li deportirani zaista predstavljati rizik za državu varira, ali barem u nekim slučajevima ovi strahovi mogu biti opravdani – zaključuju.
Iako Sjedinjene Američke Države redovito deportiraju više od 200.000 ljudi svake godine, gotovo 1,2 milijuna stranih državljana koji su dobili nalog za uklanjanje nisu napustili zemlju do siječnja 2021., prema podacima federalnog suda; u 2020. godini, samo oko 18 posto ljudi koji su dobili takve naloge su deportirani.
Među do sada deportiranim građanima Bosne i Hercegovine su mnogi osumnjičenici za ratne zločine ili osobe koje su kršile američke zakone o imigraciji odbijajući priznati da su učestvovali u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
