Bilo je to 29. novembra prošle godine u 8:30 ujutro kada je Škoda sa bratislavskim registarskim tablicama prešla granicu Bijača da uđe u Bosnu i Hercegovinu. U automobilu je bio Peter Gasparović, bivši šef kontraobavještajne službe Slovačke obavještajne službe, SIS, koji nije došao u običnu turističku posjetu. Tada je bio na uslovnoj slobodi nakon što je odslužio dvije trećine zatvorske kazne od 22 mjeseca zbog korupcije.
Početkom februara, novinari BIRN-a i Jan Kuciakovog istraživačkog centra, ICJK, pronašli su Škodu sa bratislavskim registracijskim tablicama identičnim onima s kojima je Gasparović ušao u Bosnu parkiranu ispred ulaza u stambenu zgradu na ulici Blajburskih žrtava u Mostaru.
Stanari zgrade i radnici obližnjih firmi koji su razgovarali s novinarima izrazili su znatiželju o svom novom susjedu jer često ne viđaju mnogo posjetitelja iz Slovačke, ali su rekli da još nisu upoznali vlasnika automobila. “Vidio sam da se Škoda pojavila prije mjesec ili dva, ali ne znam čija je,” rekao je jedan stanar.
Sunčani februarski dani nisu privukli Gasparovića da prošeta Mostarom tokom tri dana koje su novinari BIRN-a i ICJK-a proveli čekajući ga ispred zgrade kako bi ga pitali kako mu ide, kao i zašto je odlučio doći u Mostar nakon što mu je izrečena zatvorska kazna i naređeno da plati kaznu od 20.000 eura u konačnoj presudi Vrhovnog suda Slovačke.
Ipak, Gasparović nije napustio stan na trećem spratu zgrade koja se nalazi u blizini Državne agencije za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine, SIPA-e, i Agencije za sigurnost i obavještajnu agenciju, OSA-u. Stanari su počeli osuđivati novinare koji su nadzirali njihovo susjedstvo, pitajući za koga traže i zašto. Nakon što su dobili objašnjenje, odlazili bi. Neki od stanara pozvali su policiju, koja je ispitivala ekipu BIRN-a.
Do tada su novinari već posjetili desetine stanova u zgradi prije nego što ih je sivobradi čovjek u četrdesetima sa crnom kosom, čiji je izgled odgovarao Gasparovićevoj fotografiji na slovačkom policijskom nalogu izdatom u decembru 2023. godine nakon što je već stigao u Bosnu, pozdravio na vratima stana na trećem spratu.
“Dobar dan, g. Gasparovič,” pozdravio ga je jedan od novinara ICJK-a na slovačkom, nakon čega mu je osmijeh nestao s lica i promumljao odgovor prije nego što je zatvorio vrata. Novinari su tada pokušali postaviti nekoliko pitanja kroz zatvorena vrata, ali nije bilo odgovora.
Na osnovu drugih nezvaničnih potvrda barem iz dva izvora sigurnosti – BIRN-ov izvor sigurnosti prvo je potvrdio da je bivši šef kontraobavještajne službe ušao u Bosnu u Škodi krajem novembra, a drugi nezavisni izvor sigurnosti potvrdio je da je Gasparović zauzeo boravište u Mostaru – i susreta na vratima, BIRN i ICJK mogu potvrditi da Gasparović sada boravi u Mostaru.
Dvije sedmice nakon suočavanja s Gasparovićem u njegovom stanu, novinari BIRN-a ponovo su posjetili adresu, ali više nisu vidjeli automobil sa slovačkim tablicama i niko nije odgovarao na vrata stana.
Rastuća zajednica
Dugogodišnji novinar slovačkog sajta Aktuality Jan Petrović objašnjava kako se Gašparović umješao u otad otkrivenu kriminalnu mrežu u Slovačkoj dok je bio na visokom položaju u SIS-u.
“On je bivši načelnik Kontraobavještajne službe SIS-a za vrijeme [prethodne] vladavine Roberta Fica i jedan je od visokorangiranih pripadnika državnih sigurnosnih snaga, koji je zapravo završio u mreži istraga pokrenutih nakon [promjena vlasti] 2020., kada je rečeno da je policija u Slovačkoj dobila odriješene ruke i da može da istražuje zločine koji dopiru do visokih krugova, bilo u snagama sigurnosti ili u politici”, objašnjava Petrović.
Gašparović je treći bivši slovački sigurnosni zvaničnik za koga su novinari BIRN-a i ICJK-a otkrili da živi u Bosni; Prethodno su stigli Marijan Kučerka i Jan Kalavsky, visoki oficiri Slovačke nacionalne agencije za kriminal, NAKA, koji su takođe izbjegli zatvorske kazne. Prvi je osuđen pravosnažnom presudom slovačkog suda, a drugi prvostepeni sud zbog njihove umiješanosti u slučajeve korupcije i zloupotrebe položaja.
Petrovićeva koleginica u redakciji, Laura Kello Kalinska, koja te slučajeve prati u dužem vremenskom periodu, kaže da je važno što prije provjeriti od čega ti ljudi žive dok su u Bosni. Ona je posebno spomenula slučaj Kalavskog, koji je tokom suđenja rekao da nema novca i da živi od “poklona” koje su istražitelji identifikovali kao mito, ali sada očigledno posjeduje kuću sa bazenom u Trebinju.
“Ne mislim da je opasno ako se vrate u Slovačku, ali naprotiv, opasno je ako ostanu u stranim zemljama i stvaraju nove mreže dok ne znamo ko ih zapravo plaća, odakle im novac, od čega žive i kako rade… Trebalo bi razmisliti da li vlasti, strane ili slovačke, trebaju provjeriti od čega ti ljudi zapravo žive i, u slučaju da to ne mogu dokazati, da se vrate u Slovačku i odgovaraju na pitanja lokalne vlasti”, tvrdi ona.
Dolazak slovačkih bjegunaca u Bosnu već predstavlja sigurnosni izazov, smatra Veldin Kadić sa Odsjeka za sigurnosne i mirovne studije Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Pojašnjava da je malo vjerovatno da žele narušiti sigurnost u BiH, ali bez obzira na to, postoji potreba za oprezom s obzirom na njihovo porijeklo, kao i kontroverze oko njihovog boravka, načina života i sticanja novca i imovine.
Iako prisustvo bjegunaca iz Slovačke neće uskoro eskalirati u sigurnosnu prijetnju, objašnjava Kadić, takvi slučajevi zahtijevaju od vlasti u BiH da pojačaju nadzor, te ubrzaju, pojednostave i pooštre procedure azila u ovakvim i sličnim slučajevima.
“Ako, iz bilo kojeg razloga, Bosna ravnodušno pristupi ovom problemu i tako postane sigurno utočište i za bjegunce iz drugih evropskih zemalja, to ne samo da će dugoročno narušiti naš međunarodni ugled, već bi moglo snositi i potencijalni rizik da preraste u neke svojevrsna bezbjednosna prijetnja”, kaže Kadić.
Ko je Petar Gašparović?
Gašparović, 43-godišnjak iz Pežinoka kod Bratislave, osuđen je na zatvorsku kaznu i novčanu kaznu u Slovačkoj nakon što se umiješao u korupcijsku šemu u koju je bio uključen slovački biznismen, koji je platio da nestanu njegove nevolje s poreskom upravom.
Bivši šef kontraobavještajnog odjela SIS-a našao se na optuženičkoj klupi 2020. nakon ubistva istraživačkog novinara Jana Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kusnirove, koje je razotkrilo korupciju na visokom nivou i kriminalne poslove među visokim policajcima, poreznom upravom i dužnosnicima SIS-a.
Značajan broj slučajeva otkriven je tokom jedne od nekoliko velikih operacija kodnog naziva Juda, u kojima je uhapšen bivši šef policije Milan Lucanski, iako je nakon toga izvršio samoubistvo dok je bio u pritvoru.
Slučaj koji je doveo do presude Gašparoviću počeo je 2018. godine, kada je prvobitno bio optužen za ucjenu vlasnika privatne kompanije. Biznismen je naišao na probleme sa poreskim istražiteljima koji su na kraju doveli do bankrota njegove kompanije.
Prije stečaja, Poreska uprava Republike Slovačke zamrznula je imovinu kompanije, nakon čega se vlasnik sastao sa nekoliko utjecajnih ljudi koji su mu dali upute kako da odmrzne tu imovinu. Jedan od sastanaka održan je, zanimljivo, u sauni hotela u blizini Bratislave, gdje se sastao sa dvojicom pripadnika SIS-a, od kojih je jedan bio Gašparović.
Dvojica obavještajnih službenika rekla su biznismenu da, ako želi da njegovi problemi nestanu, treba da im isplati najmanje 350.000 eura, te da će mu novac vratiti nezakonitim povraćajem poreza ako to ispuni. Kako se navodi u presudi, biznismen je platio 200.000 eura, koje su ljudi iz Poreske uprave podijelili s Gašparovićem i drugim obavještajcem, ali je biznismen kasnije prijavio aferu slovačkoj policiji i slučaj je na kraju završio na sudu.
U optužnici protiv Gašparovića je navedeno kako je policija nakon ubistva novinara Kucijaka i otkrivanja brojnih afera rasvijetlila aferu zbog koje je Gašparović uhapšen.
Slučaj je u početku vođen kao iznuda, ali je optužba protiv Gašparovića kasnije preinačena u krivično djelo primanje mita. Za ovo krivično djelo Specijalni sud je godinu dana kasnije izrekao prvostepenu presudu, a on je oglašen krivim za direktnu korupciju i osuđen na 11 godina zatvora i novčanu kaznu od 50.000 eura.
Nakon njegove žalbe na tu presudu, Slovački Vrhovni sud je u martu 2022. godine donio drugostepenu presudu kojom je odlučio da se djela za koja je Gašparović osuđen treba prekvalifikovati u indirektnu korupciju, za što se primjenjuju znatno niže kazne. Tom odlukom Gašparović je osuđen na 22 mjeseca zatvora, a novčana kazna smanjena na 20.000 eura.
Kako je Gašparović bio u pritvoru od hapšenja u decembru 2020. godine, odlukom iz avgusta 2022. pušten je na uslovnu slobodu, jer je već odslužio dvije trećine kazne.
Nakon što je Specijalno tužilaštvo uložilo žalbu na drugostepenu presudu, a Gašparović se nije pojavio na kasnijim ročištima, Vrhovni sud je 14. decembra 2023. za njim raspisao potjernicu. Pretresom slovačke policije i Interpola utvrđeno je da je stigao. u Bosni već krajem novembra i više nije bio dostupan slovačkim pravosudnim organima, zbog čega je sud 17. januara ove godine odlučio da ga tretira kao begunca.
Samo dan nakon odluke navedenog suda, Gašparović je preko svog punomoćnika dao pismenu saglasnost da se o žalbi odluči u njegovom odsustvu, što je značilo da na kraju nije tretiran kao begunac. Sud je čak odlučio da poništi nalog za hapšenje, jer davanjem pristanka da djeluje u njegovom odsustvu više nije ometao pravdu. Međutim, sud je tada odlučio da uvaži žalbu tužilaštva, što znači da Gašparoviću čeka novi postupak.
U ovoj obnovi drugostepenog postupka, Gašparović se ponovo suočava sa mogućnošću dugotrajne zatvorske kazne, kako je to prvobitno predložio Specijalizovani krivični sud. Međutim, na dužinu te kazne mogla bi uvelike uticati nova politička dešavanja u zemlji.
Promjena klime kod kuće
U međuvremenu, povratak Roberta Fića i njegove stranke Smer na vlast krajem prošle godine promijenio je računicu kod kuće za ljude poput Gašparovića.
Fico je bio premijer u vrijeme koje je prethodilo Kuciakovom ubistvu 2018. godine i bio je primoran s dužnosti nakon masovnih uličnih protesta nakon ubistva novinara i naknadnih otkrića o korumpiranim mrežama koje su se uspostavile tokom njegovih šest godina na vlasti.
S obzirom na to da su mnogi saveznici Smera bili pod istragom tokom prethodnih vlada, po povratku na vlast 2023. godine Fico je krenuo u izmjene Krivičnog zakona koje će, između ostalog, smanjiti kazne za teška krivična djela i zatvoriti Specijalno tužilaštvo, odgovoran za istragu korupcije na visokom nivou.
Prema riječima Katarine Batkove, izvršne direktorice bratislavske pravne organizacije VIA IURIS, izmjene krivičnog zakona će rezultirati smanjenjem kazni za korupciju i zastarjelosti istraga u takvim slučajevima, što bi na kraju moglo dovesti do osoba osumnjičenih za ti slučajevi ne završavaju na sudu i nisu kažnjeni.
Novim zakonom predviđena je kazna zatvora do četiri godine za lica koja su umešana u slučajeve korupcije vredne manje od 250.000 evra. “Sud može odlučiti da se ovom osuđenom licu, ispod četiri godine kazne zatvora, kazna može odgoditi. I o tome će sud odlučiti o probnom roku. Dakle, u suštini, ako se radi o prvom krivičnom djelu, onda osuđeni neće ići u zatvor i vjerovatno će završiti na uslovnoj od najviše četiri godine”, kaže Batkova.
Takav amandman bi, prema riječima Marije Kolikove, ministrice pravde u prethodnoj vladi, promijenio status osoba koje su ranije osuđene za korupciju, poput Gašparovića, i uticao na buduće istrage sličnih slučajeva.
Politička opozicija u Slovačkoj nazvala je izmjene krivičnog zakona “promafijaškim paketom” i bori se da one ne stupe na snagu 15. marta.
Dok se ovaj amandman u potpunosti ne realizuje, ljudi poput Gašparovića našli su mirnu luku u Bosni, gdje im duge procedure azila omogućavaju da jednostavno sačekaju period do smanjenja kazne, nakon čega se mogu vratiti u domovinu.
“Malo je teško povjerovati da su ljudi koji se poznaju i koji se suočavaju sa istim problemom u svojim zemljama slučajno odabrali Bosnu kao mjesto za potencijalno utočište”, kaže Kadić sa Odsjeka za sigurnosne i mirovne studije Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
“Ili računaju na komplikovane aranžmane u Bosni i na trenutke nejasne i spore procedure koje će raditi za njih u pravnim zavrzlamama oko njihovog potencijalnog izručenja; ili, preko svojih privatnih političkih veza, računaju na odugovlačenje procesa i eventualnu zaštitu”, kaže on. “Ne bih isključio ni posljednje od njih.”
