Nije čudo što je mnogim moćnim carstvima u historiji bio cilj da pokore čuveni Istanbul, poznatiji kao Konstantinopolj, dugo vrijeme glavni grad Istočnog Rimskog, te kasnije Bizantskog carstva. No uprkos svemu, grad je stoljećima uspio izbjeći da padne u ruke svakog od tih carstava, sve do maja 1453. godine, kada su osmanski vojnici pod vodstvom Mehmeda II napokon probili vrata tvrđave i uspostavili svoju zastavu, ispunivši predviđanje Poslanika Muhammeda a.s. da će muslimani pokoriti taj grad.

Čak i uz ovo, susjedna carstva nisu odustajala od svojih ambicija da vrate Konstantinopolj. Rusija i Grčka su dugo vrijeme žudile da pokore grad, bez uspjeha. Bugarska je 1913. godine nakratko bila na samom pragu grada nakon Prvog balkanskog rata, te u Drugom svjetskom ratu se pridružila silama Osovine, učinivši da nacistička osvajanja Grčke ne budu više od 500 kilometara udaljena od nekadašnje turske prijestolnice. No uprkos svemu tome, Istanbul je i dan-danas pod turskom vlašću. Mnogi bi rekli da je tako bilo svih pet i po stoljeća, no u ranom 20. stoljeću, bio je jedan kratki, ali zanimljivi prekid kada Turska nije imala kontrolu nad tim gradom.

The Turkish Wars of Independence: Every Day
Nakon poraza u Prvom svjetskom ratu, najmoćnija od sila Antante, Velika Britanija (tada po površini najveće carstvo na svijetu) je okupirala Konstantinopolj u decembru 1918. godine, formalno je učinivši je britanskom teritorijom 1920. godine (uz ograničeno prisustvo brigada iz Francuske i Italije). To znači da je u ovom kratkom periodu Britanija imala vlasništvo nad svakim ulazom u Sredozemno more (pored Gibraltara i Sueckog kanala).
No turske trupe pod vodstvom Mustafe Kemala Ataturka, najuspješnijeg turskog generala iz Prvog svjetskog rata, su porazile izmorene sile Antante, te vratile Konstantinopolj u septembru 1923. godine. No zanimljivo, Istanbulu nije bila vraćena titula prijestolnice Turske, nego je ta privilegija bila data Ankari.

Zvanično, turske vlasti su imale vlast nad Istanbulom od 1453. godine do dan danas, uz iznimku perioda od pet godina britanske vlasti između 1918. g. i 1923. godine, kada je Osmansko Carstvo bilo u svom najslabijem položaju. No od tada je njezina nasljednica Turska nastavila jačati kao ekonomska i vojna sila, te nema sumnje da će u daljoj budućnosti Istanbul ostati samo njezino kucajuće srce.