Bosna i Hercegovina ulazi u ključni politički period od Dejtona. Naredne godine se navršava trideset godina mira u našoj državi i potpisivanja mirovnog sporazuma u američkoj vojnoj bazi Wright Patterson u Ohaju. No, nije ovdje riječ samo o simbolici okrugle godišnjice, već o ozbiljnim političkim procesima koji su započeti i koji će, kako se očekuje, kuliminaciju i rasplet doživjeti, upravo u godini koja je pred nama, a imat će sudbinski efekt na budućnost države i građana koji žive u njoj.
2025. godina će biti posljednja šansa, prije narednih općih izbora, za suštinske izmjene Izbornog zakona BiH i provođenje presuda Evropskog suda za ljudska prava, a u suštini za reforme kojima se traži finalno rješavanje „međuetničkih odnosa“, a koji nisu do kraja zacementirani prije 30 godina u Dejtonu.
Zahtjevi Zagreba, odnosno bosanskog HDZ-a, za izmjenama izbornog zakona kojima bi im se zagarantirala veća kolektivna prava, već godinama su ključni faktor nestabilnosti i blokade reformi u BiH, što je, na koncu, raspirilo i separatističke ambicije manjeg entiteta u Bosni i Hercegovini.
Najveći uspjeh američke diplomatije
Sada, kada su okončani lokalni izbori, a 2025. je zadnja šansa da se to uradi prije Općih izbora 2026. očekuje se da će Hrvati do maksimuma pojačati pritisak za riješavanje tog pitanja te da će za to naći podršku i iz Evropske unije te Milorada Dodika, koji u tome vidi šansu za dodatnu decentralizaciju države.
Istovremeno, sa promjenom američke administracije i novom Evropskom komisijom te poremećajima u geopolitičkim okolnostima i odnosima sa Rusijom, sve više jača stav Zapada u kojem se pitanje Balkana mora do kraja riješiti što prije, kako bi se otklonila mogućnost eskalacije i zaokružio evropski prostor trajnog mira i stabilnosti, bez utjecaja Rusije, Kine ili drugih nadolazećih globalnih i regionalnih sila.
Trideseta godišnjica Dejtona će biti prilika da SAD naglase Dejton kao jedan od svojih najvećih diplomatskih uspjeha, te bi, eventualnim, utvrđivanjem i evolucijom mira i stabilnosti kroz neku vrstu obnovljenog dogovora o reformama i budućnosti BiH, pokazali da su i dalje vodeća svjetska diplomatska sila. Čak i EU koja je godinama bježala od novog proširenja sve više postaje svjesna da dok Balkan, a BiH kao ključni faktor stabilnosti u regiji, ne budu u okrilju Unije, neće prestati problemi i posljedice koje i danas trpi cijela Evropa.
S druge strane, političke prilike unutar BiH su, također, vrlo turbulentne i to posebno nakon što je Stranka demokratske akcije (SDA), uzdrmana velikim korupcijskim aferama i gubitkom vlasti, nakon lokalnih izbora krenula sa agresivnom kampanjom i lobiranjima kojima se najavljuje povratak na pozicije vlasti, bez obzira na cijenu.
U takvim okolnostima, ključni politički centri moći u BiH snažnim lobističkim aktivnostima zauzimaju pozicije za finiš maratonske utrke. Danima je u Sjedinjenim Američkim Državama boravio potpredsjednik Federacije BiH Igor Stojanović iz SDP-a te je, sudeći prema njegovoj poziciji, realno zaključiti da je bio u SAD po stranačkoj liniji nego zvaničnoj, te da bi bilo neophodno da na ključne adrese u SAD i u druge ključne predstolnice stignu i kredbilne delegacije Bosne i Hercegovine.
Izmišljanje pukotina i pritisci
U tim očekivanim i razumljivim političkim previranjima pred važne dogovore o reformama, opozicioni faktori, od kojih je SDA daleko najangažiranija i najzainteresiranija, pronalaze priliku da naglase i konstruišu pukotine i slabosti unutar Trojke kao trenutno jedinog legitimnog i legalnog pregovarača u eventualnim budućim pregovorima o budućnosti Bosne i Hercegovine i najvažnijim reformama na putu ka EU i NATO.
Koalicija SDP, NiP, Naša stranka koja je svojom konstitucijom i programom osvojila većinsku podršku građana i donijela suštinske promjene nakon tri decenije, nalazi se pod najsnažnijim udarima od svog osnivanja, i to ne samo izvana nego i iznutra jer SDA, ali i neki drugi politički klanovi koji prevazilaze stranačke granice, žele po svaku cijenu da imaju stolicu za budućim pregovaračkim stolom.
Trojki se sve više cijepa dlaka na četiri dijela i nakon kašljucanja na lokalnim izborima, te dvije godine izazovne vlasti sa stalnim opstrukcijama Dodika i Čovića, ova koalicija pred sobom sada ima najveći izazov – ući u ključne pregovore o budućnosti BiH pod nezapamćenim udarima i pritiskom opozicije.
Nije apsolutno isključeno da postoje faktori unutar Trojke, tačnije u Socijaldemokratskoj partiji, koji bi, i zbog dugogodišnih političko-interesno-finansijskih veza, vlast sada radije dijelili sa korupcijom opterećenom SDA, nego sa Narodom i pravdom ili Našom strankom koje stalno „pate od principijelnosti“ te su manje spremne da ulaze u nekakve truhle kompromise i kombinacije koji pojedincima iz SDP očito nedostaju ili im trebaju kada preko puta sebe imaju Dodika i Čovića.
Dvostruka igra pojedinaca iz SDP je, možda, jedna od najvećih opasnosti za ovaj blok, ali ne i jedina.
Činjenica jeste da Trojka sada prijeko i hitno treba novu političku energiju, da pojedini kadrovi nisu odgovorili zadatku te da agresivni udari SDA, koja i iz opozicije ima snažne režimske pipke u medijima, institucijama, pravosuđu itd, nerijetko ozbiljno ranjavaju ovaj politički blok kojeg niko, ni SDA, ali ni Dodik, ni Čović, pa ni svi u međunarodnoj zajednici ne žele vidjeti jakim, jedinstvenim i osnaženim uoči odsutnih pregovora za opstanak BiH.
Povratak Radončića
Trojka, pokazuju to sve ove činjenice, treba ozbiljno razmotriti mogućnost da se ovaj blok osnaži i pojača politički dokazanim i iskusnijim opcijama, te da ne bi smjela ignorirati najave povratka Saveza za bolju budućnost (SBB) o kojima je nedavno govorio osnivač i predsjednik Fahrudin Radončić.
Radončić jeste velikodušno ponudio podršku i principijelno dao vjetar u leđa Trojki, ali čini se da razvoj situacije zahtjeva da Trojka potraži i konkretnije pojačanje u Radončićevom personalnom kredibilitetu, političkom znanju i snazi, ponajviše jer predstoje sudbinski važni procesi za BiH.
Koalicija SDP, NiP i Naša stranka je, dijelom izbačena iz balansa, često jer su morali na nekim nivoima koalirati i sa nekim manjim i kontroli SDA, podložnim strankama, te bi eventualni povratak SBB i Radončića, bez ikakve sumnje donio stabilnost i neophodnu ozbiljnost Trojci nasuprot, razgoropađenim ambicijama SDA koja, zbog niza korupcijskih afera, strahuje od trajnog gubitka vlast i utjecaja. Ako, a zasigurno hoće, BiH uđe u period pregovora o promjenama ustava, Trojka u njih ne bi smjela ući bez da se osnaži iskustvom i političkim kredbilitetom, te većom podrškom unutar probosanskog i bošnjačkog kruga.
